Ekstremističke stranke nižu uspjehe, a to plaši ljude

Piše: Karla Blajker

Na izborima održanim 6. septembra u pokrajini Saksonija–Anhalt najveći uspjeh ostvarila je Alternativa za Njemačku (AfD), osvojivši 43,8 odsto glasova, više nego ikada do sada.

Iako nije osvojila apsolutnu većinu, AfD je postala daleko najjača politička snaga u toj istočnonjemačkoj pokrajini. Posebnu pažnju izaziva činjenica da pokrajinski ogranak AfD-a u Saksoniji–Anhalt njemačka služba za zaštitu ustava smatra desnoekstremističkim.

Dan nakon izbora, kancelar Fridrih Merc izjavio je da je "duboko šokiran" rezultatima. "Nije se promijenila samo Saksonija–Anhalt, već čitava Njemačka", upozorio je njemački kancelar.

Njegova CDU doživjela je težak poraz. U odnosu na izbore 2021, podrška je pala sa 37,1 na 17,2 odsto glasova.

Dvije nedjelje kasnije uslijedio je novi udarac. Na izborima u Meklenburgu – Prednjoj Pomeraniji CDU prvi put u istoriji nije prešla cenzus od pet odsto. A AfD je i tamo postala najjača stranka sa 38,2 odsto glasova.

Istog dana Ljevica je pobijedila na izborima u Berlinu i vjerovatno će predvoditi narednu pokrajinsku vladu u glavnom gradu Njemačke. CDU je tamo završila na drugom mjestu, dok je AfD bila treća.

Ti izbori ukazuju na rast podrške partijama koje se nalaze na suprotnim krajevima političkog spektra. Za mnoge Njemce to je posebno osjetljivo pitanje zbog istorijskih iskustava s nacističkim režimom i komunističkom vlašću u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj.

Karla Blajker

-DW

Prema istraživanju javnog mnjenja "Šta brine svijet?", koje je u martu i aprilu sproveo institut Ipsos, gotovo svaki peti Njemac izrazio je zabrinutost zbog porasta političkog ekstremizma.

Još je upečatljiviji podatak da 82 odsto građana smatra da se Njemačka kreće u pogrešnom smjeru.

Takvi rezultati ukazuju da iza izbornih promjena stoji šire nezadovoljstvo stanjem u zemlji.

Istraživači raspoloženje građana analiziraju na različite načine. Pored klasičnih anketa, prate se rasprave na internetu i društvenim mrežama, ali i javni protesti i demonstracije.

Kerstin Pal iz Instituta "Maks Plank" objašnjava da politička pitanja često dobijaju mnogo šire značenje od samih činjenica. Na primjer, loša infrastruktura za građane nije samo dokaz nedovoljnih ulaganja.

"Ljudi je mogu doživjeti kao znak da su zaboravljeni i zapostavljeni od strane političkog rukovodstva", navodi Pal.

Upravo takva osjećanja često oblikuju političke stavove mnogo snažnije nego konkretni statistički pokazatelji.

Stručnjaci razlikuju dva oblika polarizacije. Prvi je emocionalna ili afektivna polarizacija.

Eva Valter, profesorka socijalne psihologije sa Univerziteta u Triru, objašnjava da se ona javlja kada politički protivnici više ne budu samo rivali već postaju objekat otvorene netrpeljivosti.

"Afektivna polarizacija znači rastuću mržnju prema političkom protivniku", kaže Valter.

Demokratija funkcioniše zahvaljujući kompromisima između različitih političkih opcija.

"Političari ne moraju da se vole, ali moraju da se međusobno poštuju. Kada to poštovanje počne da nestaje, nastaje problem za demokratiju", upozorava ona.

Drugi oblik predstavlja ideološka polarizacija. Ona nastaje kada različite grupe građana imaju potpuno različite predstave o tome koji problem je najvažniji.

Mnogi birači desnog centra i desnice u Njemačkoj kao najveći izazov vide migraciju. S druge strane, veliki dio birača ljevice smatra da je klimatska kriza najhitnije pitanje.

Takve podjele dodatno se produbljuju kada se više kriza odvija istovremeno. Istraživači takvu situaciju nazivaju "polikrizom".

"Trenutno imamo preplitanje klimatske krize s krizom dostupne energije i ekonomskim problemima", kaže Eva Valter.

Dok jedni traže brzo napuštanje fosilnih goriva, drugi strahuju da bi takva politika dodatno povećala cijene energije i troškove života.

Prema ocjenama stručnjaka, građani žele prije svega osjećaj da političari razumiju njihove probleme. Tu, međutim, nastaje teškoća. Kada se istovremeno pojavi više velikih kriza, nijedna vlada ne može da zadovolji očekivanja svih grupa.

"Polikrize otežavaju političko djelovanje i smanjuju povjerenje građana da političari mogu da riješe probleme koji su njima važni", navodi Valter.

U takvom okruženju ekstremističke partije često nude jednostavne odgovore na složene probleme. "One zadovoljavaju potrebu ljudi za jasnim objašnjenjima i jednostavnim rješenjima", upozorava profesorka.

To kod dijela birača stvara utisak da upravo ekstremne političke opcije imaju odgovore koje tradicionalne partije nemaju.

Valter smatra da demokratske partije mogu mnogo da nauče iz medicine.

"Kada čovjek ode kod ljekara sa bolom, važno je da ljekar taj bol prepozna i ozbiljno shvati", objašnjava ona.

Čak i kada problem ne može odmah da bude riješen, pacijent želi da osjeti da je saslušan. Isto, po njenom mišljenju, važi i za politiku.

"Ljudi žele da budu viđeni i shvaćeni. Zato političari moraju jasno da pokažu da razumiju njihove probleme i potrebe", kaže Valter.

U suprotnom raste osjećaj zapostavljenosti, a sa njim i spremnost birača da podrže političke opcije koje obećavaju radikalne promjene.

(Objavljeno na dw.com)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"