Ujedinjene nacije pred ispitom novog doba: Svijet je veći od pet

Piše: Nikola Banićević 

U grad je stigao Fidel Kastro. Revolucionar je bio spreman za ulice Menhetna i zasjedanje Generalne skupštine UN te 1960. godine. Kubansku delegaciju smještaju u Šelburn hotel, u kojem Kastro odbija da ostane zbog odnosa domaćina. Nastaje prava diplomatska drama. U naletu ljutnje prima ga poslovično mirni generalni sekretar UN Dag Hamarskjold, kojem on kaže: "Došlo je vrijeme da se sjedište UN preseli u drugu zemlju. Spavaćemo u vrtu UN." Kada je hotel pronađen i prvom činu drame došao kraj, započeo je drugi u plenarnoj sali. Spremnost da njegova država izdrži sve pritiske Kastro je iskazao najdužim govorom u istoriji UN, u trajanju od četiri sata i 29 minuta. Čovjek koji nije znao gdje će spavati, došao je za govornicu institucije koja je trebalo da bude dom cijelog svijeta. 

Generalna skupština UN još jednom je okupila gotovo cijeli svijet na istom mjestu. Paradoks je da se upravo u toj sali sve glasnije postavlja pitanje koliko je postojeći međunarodni sistem sposoban da odgovori na svijet koji se od vremena njegovog nastanka dramatično promijenio. Ratovi, regionalni sukobi, bezbjednosne krize, migracije, klimatske promjene, informatičko ratovanje i nova geopolitička podjela svijeta pokazuju da je potreba za multilateralizmom možda veća nego ikada. Istovremeno, sposobnost najvažnije međunarodne organizacije da djeluje u krizama često zavisi od odnosa pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti. U tome je osnovna kontradikcija UN danas.

Никола Банићевић

-Приватна архива

Govor kenijskog predsjednika Vilijama Ruta otvorio je jedno od najvažnijih pitanja ovogodišnje Generalne skupštine. Ruto je upozorio da se princip suverene jednakosti država, na kojem počiva UN, praktično završava na vratima Savjeta bezbjednosti. Afrika ima 54 države članice UN i čini više od četvrtine Generalne skupštine. Prema podacima Upsala Konflikt Data (UCDP), jednom od vodećih svjetskih izvora podataka o oružanim sukobima, na afričkom kontinentu je 2025. registrovano 29 državnih oružanih sukoba, najviše među svim regionima svijeta. Takva Afrika nema nijedno stalno mjesto u tom tijelu. Danas je ovo i više od zahtjeva Afrike. To je pitanje reprezentativnosti cijelog svijeta.

U tom kontekstu treba posmatrati i poruku turskog predsjednika Erdogana. Njegova poznata formulacija da je "svijet veći od pet" ove godine dobija dodatnu težinu. Erdogan je zatražio sveobuhvatnu reformu Savjeta bezbjednosti, uključujući ukidanje privilegije veta, snažniju ulogu Generalne skupštine i model u kojem bi članovi Savjeta bezbjednosti bili birani na određene mandate. Sistem u kojem odluke više od 190 država mogu biti blokirane voljom pet stalnih članica teško može predstavljati savremenu međunarodnu zajednicu. Ali upravo ovdje počinje ozbiljniji problem reforme. Jer nije dovoljno reći da je postojeći sistem nepravedan. Postavlja se pitanje kakav bi sistem trebalo napraviti? Zato je paradoks reforme Savjeta bezbjednosti jednostavan: gotovo svi se slažu da ga treba mijenjati, ali se velike grupe država ne slažu kako.

Tihi kanali SAD i Rusije u vrijeme dubokog nepovjerenja: Iz Moskve s ljubavlju

Pitanje nije da li je Ujedinjenim nacijama istekao rok trajanja. Svijet bez UN bio bi svijet sa manje institucionalnih mehanizama za pregovore, humanitarnu pomoć, međunarodno pravo i sprečavanje sukoba. Pravo pitanje je kako UN učiniti sposobnijim da djeluju u svijetu koji više nije onaj iz 1945. godine. Prva promjena mora biti reforma Savjeta bezbjednosti i stvarna zastupljenost regiona koji su danas nedovoljno predstavljeni, prije svega Afrike. Druga je pitanje veta. Ne treba ići nužno na njegovo ukidanje, već ozbiljno ograničavanje njegove upotrebe u situacijama najtežih međunarodnih zločina. Treća je jačanje odnosa između Generalne skupštine i Savjeta bezbjednosti, kako bi se smanjio jaz između univerzalne političke legitimnosti i izvršne moći.

Svijetu su potrebne UN, ali ne kao još jedan međunarodni forum za političku reklamu. UN, ovake kakve danas poznajemo, ne mogu biti dovoljno snažne ako njihova najvažnija institucija i dalje odražava političku strukturu iz 1945. godine. Latini bi rekli: Nova tempora novi mores.

(Autor je doktor političkih nauka, predavač na UDG)