Alergije na vježbanje su stvarne: Ljekar objašnjava na koje znake treba obratiti pažnju

Vježbanje je jedna od najvažnijih stvari koje možete da uradite kako biste dugoročno poboljšali svoje zdravlje i sačuvali samostalnost u poznijim godinama, ali za neke ljude fizička aktivnost može da predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik.

Kod malog procenta svjetske populacije – približno od 0,05 do dva odsto – fizički napor povezan je sa simptomima koji se kreću od neprijatnih do potencijalno smrtonosnih, usled alergije poznate kao anafilaksija izazvana vježbanjem (EIA).

Ovo stanje predstavlja rijetku, tešku i potencijalno životno ugrožavajuću alergijsku reakciju koju pokreće vježbanje, piše BBC Science focus.

„U suštini, tijelo reaguje na fizički napor gotovo isto kao što bi moglo da reaguje na ubod ose“, kaže dr Skot Pereira, konsultant imunolog na klinici „Medical Express“ u londonskoj klinici.

Slučajevi EIA su retki i nedovoljno prepoznati, ali se procjenjuje da je doživotna prevalencija oko 0,05 odsto, kao i da ovo stanje čini približno pet odsto svih slučajeva anafilaksije.

„Najčešće počinje u tinejdžerskim godinama ili dvadesetim i pogađa otprilike dvostruko više žena nego muškaraca“, kaže Pereira.

Šta izaziva anafilaksiju povezanu sa vježbanjem?

Kod osoba sa EIA, samo vježbanje dovoljno je da izazove reakciju. Međutim, epizoda se češće javlja kada vježbanje uslijedi nakon izlaganja drugom okidaču anafilaksije – u mnogim slučajevima to je hrana pojedena tokom prethodna četiri do šest sati.

Prema Pereirinim riječima, ključni problem predstavlja upravo ta kombinacija, piše BBC.

„Osoba možda može bez ikakvih problema da jede tu hranu dok miruje, a možda može i bezbijedno da vježba na prazan stomak. Međutim, kada se te dvije stvari spoje, dolazi do reakcije“, objašnjava on.

Ne izazivaju sve namirnice EIA – često su to one koje se uobičajeno povezuju sa ozbiljnim alergijama na hranu.

„Pšenica je klasični krivac, posebno protein koji se naziva omega-5 glijadin“, kaže Pereira. Poznati okidači su i školjke, paradajz, orašasti plodovi i celer.

„Drugi važni kofaktori obuhvataju antiinflamatorne ljekove protiv bolova, poput ibuprofena, alkohol, izloženost polenu, infekcije i hormonalne promene. Oni sami po sebi ne izazivaju reakciju, ali snižavaju prag pri kojem se ona javlja.“

Nije poznato koja vrsta, intenzitet i trajanje vježbanja mogu da izazovu epizodu EIA, a smatra se da se to razlikuje od osobe do osobe.

Ipak, jedno istraživanje otkrilo je povezanost između EIA i aerobnih aktivnosti, poput trčanja i brzog hodanja.

Kako da prepoznate da li ste alergični na vježbanje?

Prema Pereiri, epizoda EIA često počinje umorom i osjećajem toplote i svraba, a zatim napreduje do koprivnjače, oticanja, grčeva u stomaku, šištanja pri disanju i, u teškim slučajevima, kolapsa.

Simptomi mogu brzo da se pojave tokom vježbanja i, prema organizaciji „Anaphylaxis UK“, mogu da otežaju disanje, ali i da utiču na srčani ritam i krvni pritisak.

Ova dobrotvorna organizacija ističe najozbiljnije simptome pomoću metode ABC, kako bi ljudi mogli brzo da uoče znake upozorenja i reaguju na odgovarajući način:

A – disajni putevi: oticanje grla, jezika ili gornjih disajnih puteva i otežano gutanje.

B – disanje: iznenadna pojava šištanja ili bučnog disanja, otežano disanje i uporan kašalj.

C – cirkulacija: osjećaj nesvjestice ili vrtoglavice, iznenadni umor, zbunjenost, ljepljiva i znojava koža, gubitak svijesti ili kolaps.

Po čemu se EIA razlikuje od drugih alergija?

Ako EIA zvuči donekle slično teškoj alergiji na hranu, razlog je to što je, prema Pereiri, osnovni mehanizam isti kao kod drugih alergijskih reakcija.

„Imune ćelije koje se nazivaju mastociti oslobađaju velike količine histamina i drugih hemijskih supstanci, što dovodi do koprivnjače, oticanja i pada krvnog pritiska“, kaže on.

Naučnici još ne razumiju u potpunosti zašto vježbanje pokreće ovaj proces.

„Vodeća teorija glasi da vježbanje povećava propustljivost crijeva, omogućavajući veću apsorpciju alergena iz hrane nego što bi se dogodilo u stanju mirovanja“, objašnjava Pereira.

Međutim, dodaje da je ključni faktor razlikovanja trenutak u kojem se reakcija javlja.

„Alergija na kikiriki ili polen uglavnom će se javiti svaki put kada osoba dođe u dodir sa alergenom, bez obzira na to da li vježba.“

Pereira nastavlja:

„Kod anafilaksije izazvane vježbanjem, fizički napor predstavlja dio jednačine. Ako neko doživi reakciju dok trči, ali istu hranu bez ikakvih problema podnosi dok miruje, taj obrazac predstavlja veoma važan trag.“

Prema Pereirinim riječima, ono što anafilaksiju izazvanu vježbanjem čini posebno problematičnom jeste njena nepredvidivost.

„Neko može da doživi nekoliko relativno blagih epizoda, a zatim, tokom vrelog dana ili nakon konzumiranja alkohola, iznenada razvije mnogo ozbiljniju reakciju.“

Kako se dijagnostikuje EIA?

Nažalost, nije uvijek lako dobiti dijagnozu EIA ako sumnjate da imate ovo stanje.

Pereira upozorava da se postavljanje dijagnoze često odlaže godinama, jednostavno zato što ljudi – kako oni koji osjećaju simptome, tako i medicinski stručnjaci – ne shvataju da bi vježbanje moglo da bude dio problema.

„Dijagnoza se prvenstveno zasniva na kliničkoj istoriji, kao i na krvnim testovima na alergije nakon detaljnih konsultacija“, objašnjava on.

„Pažljivo razmatramo šta je osoba radila, šta je prethodno jela, da li je uzimala ljekove protiv bolova, pa čak i faktore poput godišnjeg doba ili faze menstrualnog ciklusa.“

Obično se pojavi jasan obrazac koji ukazuje na dijagnozu, mada ne uvijek na način koji pacijenti očekuju.

„Nedavno sam pregledao pacijenta koji je godinama bio uvjeren da reakciju izaziva vještačka trava na sportskom terenu, dok testiranje na kraju nije potvrdilo da je riječ o anafilaksiji izazvanoj vježbanjem“, kaže Pereira.

Kako se EIA liječi?

Trenutno ne postoji poznat lijek za EIA, ali Pereira kaže da većina ljudi može bezbijedno da nastavi da vježba kada razumije i počne da izbjegava svoje okidače, piše BBC.

„Ono o čemu nema pregovora jeste da osoba u svakom trenutku sa sobom nosi autoinjektor adrenalina, idealno dva“, kaže on. „Ako simptomi počnu, vježbanje treba odmah prekinuti, a adrenalin primeniti što prije, umjesto čekanja da se vidi da li će se simptomi pogoršati.“

Ako se sumnja da je određena hrana okidač ili je to već poznato, Pereira savjetuje da između konzumiranja te namirnice i vježbanja prođu najmanje četiri sata.

„Takođe je razumno izbjegavati antiinflamatorne ljekove protiv bolova i alkohol u periodu oko vježbanja, biti posebno oprezan tokom toplog vremena i sezona sa visokom koncentracijom polena, kao i izbjegavati samostalno vježbanje dok se stanje ne stavi pod dobru kontrolu“, kaže on.