Jugoslavija i NATO (1951-1957) (3): Korejski rat približio Jugoslaviju zapadnim silama

Napori Jugoslovena da stvore sopstvenu vojnu industriju tek su u sledećem periodu dali rezultate. Ipak, i američki otpravnik poslova Rims je smatrao da su izgledi za vojnu intervenciju u 1950. godini vrlo mali. Izvještaji sačuvani u svjetskim arhivama pokazuju da su Amerikanci imali svoje "posmatrače", koji su osmatrali pogranične zone prema zemljama narodne de-mokratije i pomno registrovali aktivnosti njihovih i jugoslovenskih snaga. Glavni interes pokazivan je u području Vojvodine, Slavonije, sjeverne Hrvatske i Slovenije. Često su registrovani pokreti i vrlo malih taktičkih sastava.

Konačno, rat u Koreji je Tita i njegovu državu približio zapadnim silama više nego ranije ili što će ikada u budućnosti biti blizak. Korejski rat posijao je strah i brigu kako među jugoslovenskim rukovodstvom, tako i među narodom. Cijele 1950. godine ratna psihoza je bila prisutna, pa se na nekim mjestima očitivala i u nedjeljnoj štampi. Jugoslovensko držanje u odnosu na rat u Koreji u satelitskoj štampi ocijenjeno je da je "fašistka klika na Tito na strana na amerikanskite agresori."

Jugoslavija i NATO (1951-1957) (2): Jugoslovenska vojska politički odana Titu

U tom periodu, još od sredine 1950. godine, u satelitskim armijskim novinama govorilo se o zapadnim isporukama oružja Titovoj armiji. Prvo je navođeno da je riječ o bivšem njemačkom oružju iz magacina u Njemačkoj i Austriji, a nedugo zatim da u Jugoslaviju stiže američko oružje direktno iz Soluna.[…]Na osnovu pisanja jednog francuskog (komunističkog) lista, bugarska "Narodna armija" se zapitala "Zašto Tito povika Skorceni"(koji sada radi za američku obavještajnu službu). Te optužbe služile su da se stvore nove optužbe, kao: "Jugoslovenski fašisti -neposredni pomagači i potstrekivači novog rata".

Iz intervjua koji je Maršal Tito dao listu "Njujork Tajms", saznaju se tadašnja Titova razmišljanja. Na pitanje "Da li Jugoslavija želi da dobije vojnu opremu sa Zapada, od Velike Britanije ili Amerike?", on je odgovorio: "Mogu da kažem da nama, razumije se, nije stalo šta će svijet da priča; ako nam se pruže dobri uslovi i ako je nama potrebno da osiguramo i branimo našu zemlju, ako je u pitanju bezbjednost i nezavisnost naše zemlje - mi ćemo kupovati tamo gdje dobijemo najbolje uslove. Uostalom, i SSSR kupuje od Engleske reaktivne avione i strategijske sirovine". Novinar je, na to, pitao: "Da li se u tom smislu vode pregovori između Jugoslavije i SAD i Velike Britanije?", a Tito je odgovorio: "Ne, u tom pogledu nama su sada najpotrebnije sirovine za domaću proizvodnju, odnosno za našu domaću vojnu industriju. Što se tiče gotovog materijala, jasno je da ćemo, kad dođe čas da moramo braniti nezavisnost naše zemlje, tražiti materijal i opremu". Na pitanje: "Da li je vama potrebna njemačka oprema ili je ona isuviše zastarjela", Tito je odbio takvu špekulaciju riječima: "To zasad ne bi dolazilo u obzir. Mi imamo dosta njemačke opreme. Sada ovdje proizvodimo municiju za njemačko oružje. Ali, ono je dosta zastarjelo; ne sve, razumije se, jer i oni imaju neke savremene stvari". Na posljednje pitanje: "Da li zna jugoslovenska vlada do koje se mjere smanjila nadmoć Jugoslovenske armije nad armijama Bugarske, Mađarske i Rumunije s obzirom na njihovo naoružavanje u toku posljednjih dvanaest mjeseci", Tito je, siguran u aktuelni kurs svog prestrojavanja ka Zapadu, rekao: "Mi znamo odnos snaga i situacija zasad nije opasna, ali bi mogla uskoro da postane opasna".

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)