Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU
Običaji i vjerovanja u Crnoj Gori (8): Knjaževo božićno obilaženje svoje prijestonice
Feljton smo priredili prema knjizi „Savremena Crna Gora”, čiji su autori Gabrijel Frile i Jovan Vlahović, a koju je objavio podgorički CID
Nijedna religiozna svetkovina nije sačuvala toliko uspomena i poezije iz prošlosti kao praznik Božića. Pratimo njihove obrede u prijestonici gdje prisustvo malog dvora i velikih ličnosti zemlje, njima daju poseban sjaj. Još od večeri uoči velikog dana Hristovog rođenja, knjaz, ispred kojeg ide družina perjanika i kabadahija i praćen svim senatorima i glavarima ili službenicima, jedni na konjima, drugi pješice, dolazi u jednu od šuma koje se slojevito uzdižu na obroncima Lovćena da bi tamo posjekao Božićno drvo ili Badnjak. Tamo svako siječe najljepše drvo koje će moći da ponese, zatim, ponovo trijumfalno kreću uz prasak pucnjave iz mušketa (starinska vojnička puška na fitilj, prim. prev.); pješaci, leđa natovarenih svojim teškim bremenom, konjanici pritiskujući elegantno stremen poput koplja, velikim badnjakom sa granama još pokrivenim žutim jesenjim lišćem. Ništa živopisnije od povratka povorke koja prolazi ulicama Cetinja usred poklika: Živio! i pucnjava iz pištolja i koja se na kraju zaustavlja ispred knjaževske rezidencije, uza zid ograde, uz koji će svako postaviti svoj badnjak. Prema pravoslavnom običaju, pod odaja dvorca se posipa slamom i to je jedina postelja gdje će se odmoriti oni koji ne bi imali hrabrosti da provedu neprospavanu noć. Praznik počinje, i u svakoj porodici Crne Gore obavljaju se slične pripeme. […]
Običaj nalaže da se u toku cijelog dana rođaci i prijatelji posjećuju bez ustručavanja i pristojnost zahtijeva da se u svakoj kući jede, obilato pije za stolom postavljenim za svakog ko dođe. Prvi posjetilac koji ujutru dođe zamoljen je da svojim štapom udari po vatri od badnjaka i da istovremeno kaže: "Toliko imali konja, ovaca, krava, koliko badnjak ispusti varnica!" Prema tome, kako je akcenat sa kojim izgovara, manje-više, srdačan, porodica iz toga izvlači neki predznak, manje-više, povoljan.
Na Cetinju, knjaz lično, nakon što je primio u svoju kuću sve ličnosti koje su ga pratile noću na crkvenoj službi, počinje, u velikom društvu, obilazak svoje prijestonice, ukazujući svim kućama čast da ga prime na nekoliko trenutaka. Tako je on taj za kojeg će se postaviti najraskošniji sto nasred koga se stalno nalazi pečeno prase ili ovca čija glava leži na velikom hljebu i koju jakim udarcima jatagana posijeku za nekoliko minuta.
Raspoloženje se širi u odnosu na broj gastronomskih sjedjeljki, svuda odzvanjaju uzvici živjeli! Nijedan pištolj ne ostaje nijem i dan se završava u najvećem veselju.
Tri dana, podovi kuća moraju da čuvaju simboličnu slamu, ali se duže i življe čuva sjećanje na praznik produžene gozbe sa rođacima i prijateljima, koja ponekad traje cijelu nedjelju.
Čekanje Nove godine je još jedna prilika za veselje oko ognjišta gdje gori zadnja grana badnjaka, koja se čuva za ovu priliku. Čudno, te noći, kuka od vjeriga iznad ognjišta ne može opeći i može se bez opasnosti dohvatiti rukom. Još od zore počinju zagrljaji, želje i čestitke svake vrste u kojima prjatelji i čak ljudi koji se uopšte ne poznaju ne bi mogli da to uzajamno ne učine. Na stolu se pale iste svijeće kao i za Božić, zatim domaćin kuće pije u zdravlje svojih bližnjih, blagosilja ih tri puta i sipa vina tako da ugasi tri svijeće. Ako slučajno jedna od svijeća ostane upaljena, to je dobar znak za dugi život za onoga ispred koga se svijeća nalazi. [...]
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU