Običaji i vjerovanja u Crnoj Gori (5): Vjerovanje u vile, duhove i vještice

Dobri duh čovjeka sa kojim ona dijeli radosti i boli, vila se svuda uvlači, vidi i poznaje sve; ona pohodi nepristupačne vrhove, nalazimo je pored ognjišta. Pogledajte sa cetinjske ravnice, tu strmu planinu koja u oblaku skriva svoje sivkasto i namrgođeno čelo, to je Lovćen, to je stanište vila.

"Ovdje, ondje, uzdiže se planina, jedna od druge viša ali najviši je Lovćen.Tu rastu samo kopriva i trnje. Vrh je pokriven vječitim snijegom i tu oluja tutnji cijele godine. Tu stanuju vile, tu one igraju kolo u krugu.

U podnožju ove planine prolazi junak koji odlazi, pjevajući sreću ljubavi. Vile ga primjećuju i kliču mu: "Dođi kod nas, dođi; ovdje ćeš naći sreću, osvijetljen zracima sunca, zaštićen blijedom svjetlošću mjeseca, krunisan zvijezdama".

Heroj ili obični smrtnik, ko bi mogao da odoli ovim novim sirenama? Nijesu to više kćeri Akelaisa (Achelaus,otac sirena, primj. prev.) koje čekaju da prožderu zavedene žrtve milinom svojih pjesama: to je duh dobra koji mami čovjeka na sreću. Povlačeći se sa zemlje, ali ne zaboravljajući svoju zaštitničku ulogu, vila tako ponekad podiže na oblacima svoj dom u vazduhu:

"Bijela vila podiže sebi stanište; ona ga ne gradi na nebu, ni na zemlji, već na planini od oblaka. Tu ona podiže troja vrata: prva od zlata, druga od bisera, treća od purpura. Na zlatnim vratima ženi svog sina; na bisernim vratima udaje kćerku; na purpurnim, ona sjedi i gleda iznad sebe kako munja igra sa gromom, sestra sa svojom braćom, vjerenica sa djeverima, kako sestra dominira svojom braćom a vjerenica svojim djeverima." […]

Slovenska mitologija čuva imena nekih vila kojima su date specijalne funkcije u natprirodnom svijetu; jedna od njih, a to je sigurno najmoćnija i koju najviše priznaju, brine se o sudbinama rata; to je Ravijojla. Božanstva, naročito dobrotvorna, vile, naljućene ohološču ili prezirom čovjeka, mogu ipak da izgube svoj dobri karakter i da ponekad za njega budu fatalne.

Običaji i vjerovanja u Crnoj Gori (4): Dirljivi oproštaj od vojvode Mirka

Pored ovih dobrih duhova, nalazimo bića koja se brinu o najkrvavijim i najstrožim činima; to je vukodlak (mora ili morina) (vampire ženski); to je đavo; to su malići (svećice), od kojih se Crnogorci svuda i uvijek plaše; jer, ako vide ovi nekoga da se sa strahom udaljava, oni žure da prate bjegunca; dok, ako se drznik suoči sa njima, oni bježe od ovog drznika koji u njih ne vjeruje; to je odjek (ponavljanje riječi), zao duh koji stanuje u pećinama i naslađuje se nesrećama drugih, na kraju, to je vampir (vukodlak). […]

Crnogorci vjeruju u moč vještaca i vještica (krvnici vještice), pri pojavi mrtvaca, đavolskih opsjednutosti; oni imaju povjerenja u amajlije i amanete (zapisi-amaneti), koji se najčešče sastoje od malih presavijenih cedulja upravo zatvorenih a koje sadrže neke stihove Pisma ili neku besjedu. Onaj koji ih izdaje sudi o njihovoj uputnosti i primjene koje treba od njih učiniti pažljivim ispitivanjem plamena blagoslovene svijeće. Oni takođe gutaju začarane papire i piju vodu kojim su blagoslovili vještice zagnjurujući tamo dva sveta kamena. Medu svim njihovim navikama ili praznovjernim vjerovanjima, zadovoljimo se prostim nabrajanjem koje će o tome reći više nego sva moguća razmišljanja:

Treba poštovati prisustvo zmija u kućama. Zmija je poželjna jer bdi nad skrivenim blagom.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

                                                      (NASTAVIĆE SE)