Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (3): Naoružavanjem se izbjegavalo porobljavanje

Objašnjavajući dalje program vojne pomoći i isporuka naoružanja Jugoslaviji, Tito je kazao: ''Nama nije toliko važno nagomilavanje naoružanja, koliko nam je važno da imamo naoružanje za već postojeću armiju, dovoljno naoružanja da bismo branili svoju zemlju i odbranili je, ako treba... No isto tako nećemo da budemo podređeni u pogledu tehnike. Moral naše Armije je na visokom stepenu i treba joj dati što više savremene tehnike, i onda ćemo biti u mogućnosti da spriječimo invaziju, odnosno porobljavanje naše zemlje". 

U jednom intervjuu, koji je dat stranim novinarima dvije nedjelje prije potpisivanja ovog sporazuma, maršal Tito je istakao koju su pomoć jugoslovenski vojni zvaničnici tražili od SAD: "mi smo tražili sve ono što nemamo dovoljno ili što uopšte nemamo, naročito tešku artiljeriju, topove i avione. S lakim naoružanjem mi još prilično dobro stojimo i sami ga proizvodimo. Teško naoružanje još nismo u stanju da sami proizvodimo. Moram ovdje dodati da smo dobili i priličnu količinu lakog naoružanja, municije i drugog". Upitan "kada namjeravate da potpišete ugovor o uzajamnoj pomoći sa SAD", Tito je rekao: "uopšte ne dolazi u pitanje potpisivanje ugovora o uzajamnoj pomoći, nego potpisivanje ugovora o pružanju pomoći Jugoslaviji u naoružanju od strane SAD". Naglasio je da se pojačanjem odbrambene moći Jugoslavije doprinosi i jačanju mira i stabilnosti u ovom dijelu svijeta.

Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (2): Govorom u Crnoj Gori najavio dobijanje oružja

Konačno, dvije nedjelje poslije potpisivanja sporazuma o vojnoj pomoći, na međunarodnom skupu boraca 27. novembra 1951, Tito se opet vratio na pitanje naoružavanja Jugoslavenske armije: "I naša zemlja se naoružava. A zašto se mi naoružavamo? Zar mi ne znamo da je to ogroman teret za naše narode? Da, mi znamo koliko to nama teško pada, koliko to nas koči da još brže idemo naprijed. Ali, mi znamo i to da je ropstvo teže od smrti! A nama je zaprijetilo takvo rop-stvo i zbog toga smo mi i riješili da se naoružamo, jer osim moralne snage ite-kako je važno za male narode, a naročito za nas, da imamo oružane snage - da bismo mogli očuvati svoju slobodu i svoju nezavisnost".

Posebno je ilustrativno otvaranje jugoslovenske vojne štampe prema Zapadu. Prvi tekst u ''Krilima armije'', od 13. septembra 1950, koji je nagovještavao prome-nu kursa, bio je "Vazduhoplovne zanimljivosti", u kome se govorilo o temama iz zapadnog vazduhoplovstva. Međutim, u sljedećim brojevima, do daljnjeg, nije bilo ove rubrike, sve dok u posljednjem broju istog lista za 1950. godinu nije pisano o "prvim koracima u stvaranju zapadnoevropske armije". Početkom no-vembra ''Narodna armija'' je informisala čitaoce o Atlantskom paktu i njegovim vojno-političkim organima, a neku nedjelju kasnije i o Briselskom paktu, kao dijelu odbrambenog sistema Zapada. U listu ''Za pobedu'', 26. novembra 1950, poja-vila se rubrika "Vijesti o savremenoj ratnoj tehnici". U ''Narodnom vojniku'' od jula postoji rubrika "Iz inostranih armija", gdje se u prvom nastavku saznaje o bes-trzajnim oruđima u američkom naoružanju, a zatim slijede i problemski članci, kao "neka razmišljanja o upotrebi tenkova'', prenijet iz jednog američkog vojnog časopisa. Početkom 1951. ''Krila armije'' objavila su tekst Jakova Levija sa puta po SAD, u kome se govori i o njihovoj armiji. "Ne treba gajiti iluzije: i u SAD postoje elementi rata. Danas oni predstavljaju manju opasnost od onih u SSSR i u Kini..." [...]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)