Jugoslavija i NATO (1951-1957) (8): Američka javnost podržala vojnu pomoć Jugoslaviji

Amerikanci su, na jugoslovensko objašnjavanje da moraju imati prioritet zbog isturenosti Jugoslavije sovjetskoj agresiji, i to znatno više od mnogih članica Atlantskog pakta, insistirali na svojim formalnim obavezama koje su proizlazile iz ranijih ugovora, a da već izvršene isporuke govore o američkoj blagonaklonosti. Poslije dugotrajne diskusije, predstavnici Stejt Departmenta su preporučili da general Popović razgovara sa načelnikom Generalštaba, generalom Bredlijem, "u punoj iskrenosti, (i) da ćemo vidjeti da oni uzvraćaju na našu iskrenost".

Moguće je da je tek poslije ovakvog toka razgovora general Popović dobio priliku da se sretne sa šefom američkog Generalštaba, generalom Omarom Bredlijem i njegovim saradnicima. Kako je ocijenjeno, Popović je sa generalom Edelmanom razgovarao "na najbolji mogući način", i da "jutros [su] dva sata proveli nad kartom Evrope i istočnog Sredozemlja". Edelman je naveo da je jugoslovenski general veoma zadovoljan proširenjem razgovora sa konkretnih tema o vojnoj pomoći na strateške teme. On je obavijestio da su Jugosloveni u tim razgovorima "iznijeli detalje koje naša armija do sada nije imala". Poslije višenedjeljnog boravka u Vašingtonu, Popović se 18. juna srio i sa državnim sekretarom Ačinsom. Ambasador je ocijenio da je "razumno zadovoljan" razgovorima, ali su okviri ove posjete daleko premašili samo pitanja vojne i tehničke pomoći. Vladimir Velebit je ove razgovore ocijenio kao dosta napete. "Koča je bio čovjek s kojim nije bilo lako razgovarati. Bio je vrlo tvrd u davanju informacija o stanju naše armije i o našim strateškim planovima, tako da su Amerikanci imali dosta muka da iz njega izvuku nešto što bi mogli koristiti za svoje izvještaje." Dalje "on je smatrao da su Amerikanci željni da iz nas izvuku neke tajne, neke planove koje mi imamo, a koje mi ne bismo smjeli njima da saopštimo. Zbog toga su njegovi razgovori s američkim predstavnicima uvijek bili vrlo teški i dosta zategnuti, tako da nije došlo do neke intimnije povezanosti između Koče i njegovih američkih sagovornika". Amerikance je zanimalo gdje će Jugosloveni prihvatiti borbu, koja će to linija biti, da li će neki dijelovi teritorije biti prepušteni, kao, na primjer, Vojvodina. Boravak generala Koče Popovića u SAD trajao je pet nedjelja, a rezultat tih pregovora bile su planirane tehničke konferencije u Vašingtonu, da bi se razmotrio spisak potraživanja koje su Jugoslaveni donijeli sa sobom. U toku tih pregovora isporučena je i jedna pošiljka naoružanja. I američka javnost pokazivala je znake podrške vojnoj pomoći Jugoslaviji. Anketa uglednog "Galupa", sprovedena krajem maja, sa pitanjem "Da li biste odobrili ili ne davanje američke pomoći u vojnoj opremi Jugoslaviji?", pokazivala je da je 54 odsto anketiranih bilo za, a 31 odsto protiv, dok se 15 odsto anketiranih nije izjasnilo. Za Jugoslavene je to bio značajan pomak.

Jugoslavija i NATO (1951-1957) (7): Tajna posjeta Koče Pavlovića Pentagonu

Jugoslavenska (pa i šira armijska) javnost nije bila mnogo upućena u tok ovog vojno-političkog prestrojavanja. "Narodna armija" je u broju od 16. jula 1951. donijela samo jednu foto-vijest o povratku generala Koče Popovića iz SAD. Detaljniju informaciju donijela je "Borba", objavivši razgovor sa generalom, koji je rekao da je vodio razgovore sa američkim ministrom spoljnih poslova Ačesonom više od pola časa i da su oni bili "zadovoljavajući". [...]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)