Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (8): Zaključivanje Sporazuma o vojnoj pomoći

Jugosloveni su tražili inžinjerijske mašine za izradu puteva i aerodroma. Kako je bilo procije-njeno, SAD nijesu mogle da izađu u susret ovim zahtjevima sve do 1953. Posebnu pažnju izazvala je konferencija generala Peka Dapčevića, pomoćnika načelnika GŠ JA, sa četrnaest američkih novinara 30. oktobra. Dapčević je o američkim atomskim bombama izjavio: "Mi bi voljeli da imamo neke od njih. Mi bi mogli dobro da ih upotrijebimo". Prema drugoj agenciji, Titov general je, smješkajući se, rekao da bi bilo dobro da SAD pošalju neku atomsku bombu, koju bi onda mogli da bace na "očevidne ciljeve". Poslije ovog razgovora američke agencije procjenjivale su da "što se tiče Jugoslovenske armije smatra se da ona posjeduje jednu od najboljih mreža obavještajne službe u Istočnoj Evropi koja je razvijena pod rukovodstvom sovjetskih instruktora". Kod generala Dapčevića registrovano je "uvjerenje da njegova zemlja sa svojih 'preko 30 divizija' može da odbije svaki vojni napad 50 divizija nagomilanih kod njenih susjeda, sovjetskih satelita".

Američki predsjednik Truman uputio je 9. novembra pismo članovima Kongresa, u kome se ističe da će SAD nastaviti sa ekonomskom pomoći Jugoslaviji " i pružiti joj vojnu pomoć u cilju da se poveća materijalna sposobnost Jugoslavije za samoodbranu" On je istakao da su jugoslavenski susjedi, sovjetski sateliti, već odavno prešli limite u naoružanju postavljene na Pariskoj mirovnoj konfe-renciji 1947. "Radi uspostavljanja ravnoteže nastala [je] hitna potreba da se ojačaju jugoslavenske oružane snage", koje, prema njegovim riječima, predstavljaju značajnu prepreku eventualnoj agresiji u južnoj Evropi. U skladu sa tim, kao i iz razloga bezbjednosti i mira Jugoslavija će biti "uključena u vojnu pomoć, čiji je cilj da se materijalno poveća njena sposobnost za samodbranu". Dan ranije, novinska agencija AFP javila je da obaviješteni krugovi u Beogradu očekuju objav-ljivanje ovog sporazuma. Iznijeto je i očekivanje da će broj američkih vojnih predstavnika odmah biti povećan sa postojećih 7 na oko 40, pod rukovodstvom generala Harmonija.

Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (7): Izveden niz pokaznih vježbi

Poslije intenzivnih pregovora, u Beogradu je 14. novembra 1951. godine zaključen Sporazum o vojnoj pomoći (Military Assistance Pact) između vlada FNRJ i SAD. Sporazum su potpisali maršal Tito ispred Jugoslavije i ambasador SAD u Beogradu, Džordž Alen. Prema ovom sporazumu, Jugoslavija je uključena u Program pomoći za zajedničku odbranu – Mutual Defence Aid Programme (u nastavku se pominje po uobičajenoj skraćenici MDAP). Pomoć je trebalo da stiže iz tri zemlje: SAD, Velike Britanije i Francuske, i to prema listama potreba narudžbenicama koje bi dostavljala Jugoslovenska armija.

Prvi član sporazuma sadržao je konstataciju da će vlada SAD pružati, odnosno nastaviti da pruža vojnu pomoć u saglasnosti sa propisima i uslovima koji će međusobno bti ustanovljeni. Pomoć je trebalo da bude pružena u skladu sa aktima Zakona o uzajamnoj odbrambenoj pomoći iz 1949. i Zakona o uzajamnoj bezbjednosti iz 1951, te odgovarajućih akata uz ovaj zakon. Jugoslavija je, po ovom članu, preuzela obavezu da pruženom vojnom pomoći jača odbranu protiv agresija, kao i da vojnu pomoć u bilo kom vidu neće preusmjeriti na neku treću zemlju. Za Amerikance je to bila vrlo važna klauzula, jer se tako sprečavala mogućnost da vojna pomoć ne ode na Istok ili u neku od, za SAD, neprijateljskih država.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)