Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (9): Jugoslavija nije žrtvovala svoju nezavisnost

U drugom članu Sporazuma o vojnoj pomoći, dogovoreno je da obije vlade vode računa o bezbjednosti i načinu obavještavanja javnosti o primjeni ovog sporazuma. Obavještavanje javno-sti ograničeno je tako što će i jedna i druga vlada preduzimati odgovarajuće mjere bezbjednosti da se ne bi otkrili ili doveli u opasnost materijali ili informacije pruženi na osnovu ovog sporazuma. Prema tumačenju Ranka Petkovića, ovim je "jugoslovenska vlada htjela i nastojala u što većoj mjeri da zataška da se na osnovu toga ne bi izvukao zaključak da se 'prodala' Amerikancima, ali su SAD ipak iz svojih političkih interesa i pobuda željele da se bar, grosso modo, zna o tome da je Jugoslavija stupila u red klijenata koji primaju njenu vojnu pomoć".

DR Bojan B Dimitrijević

Media centar Odbrana

Član 3. je regulisao samo pitanje obostranih odgovornosti za patente ili druge pronalaske koji su zaštićeni zakonom, a mogu biti tretirani u kontekstu ispo-ruke američke vojne pomoći Jugoslaviji.

Četvrti član je regulisao obavezu Jugoslavije da stavi na raspolaganje Vladi SAD izvjesna dinarska sredstva za pokrivanje administrativnih i operativnih izdataka u vezi korišćenja sporazuma, zatim i oslobođenje od carina i poreza za onu imovinu, materijal ili opremu koja se po ovom sporazumu ili sličnim uvozi ili izvozi sa njene teritorije.

Sljedeći član je obavezivao Jugoslaviju "da će primiti osoblje Vlade SAD, koja će na njenoj teritoriji ispunjavati odgovornosti američke vlade iz ovog sporazuma i da će tom osoblju pružati olakšice za nadzor nad pružanjem vojne pomoći". Obije vlade su se saglasile da broj osoblja bude što manji. Precizirano je da ono djeluje kao dio amabasade SAD i bude pod upravom i nadzorom šefa američke diplomatske misije u Beogradu. Tom osoblju priznat je pun diplo-matski status. Ovaj član sporazuma bio je posebno delikatan. Kao što smo vidjeli, ukrstila su se dva suprotna zahtjeva i interesa. Amerikanci su napravili ustupak, pa je postignut kompromis da američkog vojnog osoblja bude što manje i da bude uključeno u "sastav" ambasade SAD, što je već samo po sebi djelovalo ograničavajuće na njihov broj.

Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (8): Zaključivanje Sporazuma o vojnoj pomoći

U članu 6. jugoslovenska strana je preuzela obaveze razvijanja odbrambene snage slobodnog svijeta, zatim da će djelovati u cilju smanjenja međunarodne zategnutosti i da će obezbijediti efektivno korišćenje vojne pomoći koju bude dobila od SAD. Jugoslavija je tako preuzela obavezu korišćenja pomoći za svoju odbranu, ali takođe i odbranu zapadnog (slobodnog) svijeta. Pri tom se govorilo o "efektivnom" korišćenju vojne pomoći, što je trebalo da znači da se pomoć ne daje da bi negdje stajala već da bi što efikasnije bila upotrijebljena. Ovim kompromis-nim formulacijama se, u stvari, utvrđivala uzajamna veza ili interakcija između Jugoslavije i Sjevernoatlantskog pakta. Od Jugoslavije se nije tražilo da se insti-tucionalno vezuje za Sjevernoatlantski pakt ili SAD, ali se očekivalo da će vojna pomoć koju će ona primiti biti upotrijebljena za njenu odbranu i odbranu interesa Zapada. Jugoslavija nije žrtvovala svoju nezavisnost, a SAD su via facti dobile saveznika u suprotstavljanju istočnom bloku.

Posljednji, sedmi član, regulisao je tehničke detalje, datum stupanja na snagu i vremensku važnost. Prema paragrafu koji je regulisao te detalje, uočljiva je mogućnost da svaka strana može otkazati sporazum kada to bude željela, ali da će on poslije toga važiti još godinu dana i, ujedno, da otkazivanje važnosti sporazuma ne gasi ili ne dovodi u pitanje sve njegove odredbe. […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)