Crna Gora i Srbija

Piše: mr Miloš Spaić

Posljednja reakcija crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova na izjavu predsjednika Srbije još jednom je otvorila staru matricu prema kojoj se gotovo svaka izjava iz Beograda pokušava predstaviti kao navodna prijetnja crnogorskoj nezavisnosti. Upravo je tu potrebno reći nekoliko činjenica jasno, precizno i bez političke magle.

Crna Gora jeste nezavisna država i to nije sporno ni pravno, ni politički, ni istorijski. Građani Crne Gore su kroz demokratski proces najprije prihvatili transformaciju Savezne Republike Jugoslavije u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore, a potom su na referendumu 2006. godine izglasali samostalnost. Taj proces se odvijao u skladu sa ustavnim mehanizmima i međunarodnim pravilima. Srbija je rezultate referenduma prihvatila bez ijednog ozbiljnog institucionalnog osporavanja, bez destabilizacije, bez pokušaja političkog revanšizma i bez ugrožavanja teritorijalnog integriteta Crne Gore. Tu dolazimo do ključnog pitanja, gdje se zapravo vidi ugrožavanje Crne Gore od strane Srbije?

Da li Srbija šalje prijetnje, odgovor je ne. Da li Srbija osporava crnogorsku državnost, odgovor je opet ne. Da li Srbija pokušava da poništi referendumsku odluku građana Crne Gore, opet odgovor je ne. Naprotiv, Srbija danas sarađuje sa Crnom Gorom kao sa međunarodno priznatom državom, poštuje njene institucije, njene granice i njene političke odluke, čak i onda kada su te odluke direktno suprotne interesima same Srbije. Upravo je najbolniji primjer priznanje takozvanog Kosova od strane Crne Gore, jer koliko god neko pokušavao da relativizuje tu temu, činjenice ostaju činjenice. Prema Rezoluciji 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, Kosovo i Metohija su dio Srbije pod međunarodnom upravom. Prema Ustavu Republike Srbije, Kosovo i Metohija predstavljaju sastavni dio njene teritorije. I kada država koja sa Srbijom dijeli istoriju, kulturu, porodice, vjeru i ogromne ljudske veze prizna jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, onda je potpuno legitimno da veliki broj ljudi u Srbiji i među Srbima u Crnoj Gori takvu odluku doživi kao politički i moralno pogrešnu. Ali čak ni tada Srbija nije krenula putem destabilizacije Crne Gore. Sa druge strane, ono što zabrinjava jeste činjenica da se u dijelu crnogorske javnosti gotovo svakodnevno mogu čuti otvoreni napadi na Srbiju, na srpski narod, na Srpsku pravoslavnu crkvu, na srpski jezik, pa čak i na samu ideju postojanja srpskog identiteta u Crnoj Gori. Tu dolazimo do apsurda koji godinama razara crnogorsko društvo. Nije problem u tome što neko voli Crnu Goru. To je prirodno i legitimno jer Crna Gora je zemlja svih njenih građana. Nije problem ni ako neko ne osjeća bliskost sa Srbijom. I to je demokratsko pravo svakog pojedinca. Problem nastaje onda kada dio političke i medijske scene pokušava da sve što je srpsko predstavi kao remetilački faktor, gotovo kao neprijateljski element unutar same države. A govorimo o narodu koji čini trećinu stanovništva Crne Gore. Govorimo o ljudima čiji su preci gradili ovu zemlju, ratovali za nju, stvarali njenu kulturu, njenu istoriju i njene institucije. Govorimo o ljudima koji govore srpskim jezikom, osjećaju se Srbima i Srbiju doživljavaju kao svoju matičnu državu, a pri tome vole i svoju Crnu Goru i u njoj se osjećaju, što i jesu, svoji na svome. Njihov najveći grijeh je to što postoje i što su ono što jesu. To se dešava jer se danas u dijelu javnosti često stvara atmosfera u kojoj je prihvatljivo biti sve osim Srbin koji otvoreno voli Srbiju. Kada neko istakne crnogorsku zastavu – to je patriotizam. Kada neko istakne srpsku zastavu – to se često pokušava predstaviti kao provokacija. Kada neko govori o crnogorskom identitetu – to je pravo naroda. Kada neko govori o srpskom identitetu u Crnoj Gori – odmah se traži skrivena politička agenda. Takav pristup nije ni demokratski ni evropski.

Miloš Spaić

-NDS

Ako Crna Gora zaista želi da bude građanska država, onda mora prihvatiti jednostavnu činjenicu, srpski narod u Crnoj Gori nije gost, nije privremena pojava i nije bezbjednosni problem. Srbi su sastavni i neizbrisivi dio istorijskog i društvenog bića Crne Gore i upravo zato je pogrešno svaku izjavu iz Srbije automatski tumačiti kao napad na crnogorsku nezavisnost. Time se ne brani Crna Gora. Time se samo održava politička atmosfera stalnog konflikta u kojoj je Srbija zgodan krivac za gotovo svaki unutrašnji problem. Lakše je optužiti Beograd nego objasniti zašto mladi odlaze. Lakše je pričati o "velikosrpskoj opasnosti" nego govoriti o ekonomiji, korupciji i podjelama koje decenijama uništavaju društveno tkivo Crne Gore. Lakše je proizvoditi identitetske sukobe nego graditi društvo u kojem će se jednako poštovati i Crnogorac i Srbin i svaki drugi građanin Crne Gore. Istina je mnogo jednostavnija nego što je pojedini žele predstaviti. Srbija danas nije neprijatelj Crne Gore, Srbija nije okupator, Srbija nije prijetnja crnogorskoj državnosti. Ali isto tako, Srbija ima pravo da štiti svoj narod, svoju kulturu i svoje nacionalne interese, baš kao što to rade sve ozbiljne države svijeta. A Srbi u Crnoj Gori imaju puno pravo da vole Srbiju, da njeguju svoj identitet, svoj jezik, svoju vjeru i svoja nacionalna obilježja i da pri tome vole i poštuju svoju državu Crnu Goru bez osjećaja da zbog toga moraju nekome da se pravdaju. Demokratija nije pravo da voliš samo ono što je politički poželjno, demokratija je sposobnost države da poštuje i one identitete koji se ne uklapaju u ideološke projekcije pojedinih centara moći. Crna Gora će biti stabilna tek onda kada prestane potraga za neprijateljem u sopstvenom narodu i kada shvati da se budućnost ne može graditi na antisrpstvu, već na međusobnom poštovanju, istini i prihvatanju realnosti da u Crnoj Gori postoje ljudi koji iskreno vole i Crnu Goru i Srbiju – i da zbog toga nisu ništa manje vrijedni građani od bilo koga drugog.

(Autor je pravnik, politikolog, master Međunarodnog i evropskog prava i Međunarodne politike i bezbjednosti)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"