(AUDIO) Jašarović: Ne želim da novac određuje moj odnos prema muzici

Ovaj tekst predstavlja transkript radijske emisije čija je proizvodnja podržana sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija koja raspodjeljuje Agencija za audio-vizuelne medijske usluge.

Muzika za Elsana Jašarovića nije samo profesija već i način da stvara, istražuje i živi onako kako želi. Iako je učestvovao u nastanku pjesme "Ispod neba", koju izvodi Ivana Zečević, i radio muziku za film "Tapija", ovaj mladi producent iz Berana svjesno je odlučio da mu muzika zasad ne bude jedini izvor prihoda. Umjesto poslova koje bi radio isključivo zbog zarade, izabrao je da sačuva slobodu stvaranja.

– Više sam bio spreman da zaprljam ruke u nekoj drugoj oblasti nego u onome što volim da radim. Imao sam teoriju da će muzika tako postati iskrenija, da ću joj pristupati iz ljubavi, bez pritiska da li će mi sjutra donijeti neki rezultat – rekao je Elsan jašarović u emisiji "Đir" radija D+, koju vodi Iva Nešić.

• Jesi li oduvijek znao da želiš da se baviš muzičkom produkcijom?

– Taj momenat da neko nešto zna oduvijek meni je malo tabu. Makar u mom slučaju nije bilo tako. Bavio sam se fudbalom do neke 18. godine, a interesovanje za muziku javilo se oko 16. godine. Drug sa kojim sam trenirao počeo je da se bavi muzičkom produkcijom i meni je bilo krivo što on to može, a ja ne mogu. Tako sam počeo da pravim bitove.

• Kako je došlo do toga da iz Berana odeš u Beograd?

– Tokom srednje škole svi su počeli da se spremaju za prijemne ispite, a ja nisam imao pojma šta ću da upišem. Muzika mi je tada bila neki poluhobi. Bio sam samouk, učio sam preko interneta. Prijavio sam se za Elektrotehnički fakultet u Podgorici i Akademiju umjetnosti u Beogradu. Na ETF nisam prošao, a nekim čudom sam upao na muzičku produkciju. Najviše su na moje iskustvo u Beogradu uticali ljudi i prijatelji koje sam upoznao tokom školovanja.

• Kako pamtiš period korone, kada ste praktično živjeli u improvizovanom muzičkom studiju?

– Meni je korona bila šou, iskreno. Nas trojica smo živjeli zajedno, po čitav dan pravili muziku i družili se. Nisam imao osjećaj da sam u nekom zatvaranju. Možda malo romantizujem taj period, ali nemam loše asocijacije na koronu. To je bio vrhunac druženja, jer niko nije imao šta da radi, a javnih nastupa nije bilo. Mislim da je korona, makar za mene i ljude oko mene, vratila neki momenat ljudskosti. U svom tom ludilu tehnologije i društvenih mreža malo nas je resetovala.

• Kako si se opredijelio za elektronsku muziku?

– Sjećam se da sam još kao mali imao neki trip da slušam dobru muziku, da mogu da kažem za sebe: "E, ja baš slušam dobru muziku." Nikada mi se nije nešto posebno sviđala narodna, folklorna muzika, makar u tom zabavnom pravcu. Ne mogu da kažem da mi kao narod nemamo mnogo dobre narodne muzike, ali zabavni folk nikada nije bio moja šoljica čaja. U tom traženju neke alternative, sa 12 ili 13 godina dobio sam prvi laptop na poklon. Na njemu su bila dva albuma, Boba Marlija i Fifti Senta. Shvatio sam da mi ta muzika više prija i počeo sam sam da istražujem. U jednom trenutku pojavio se na Jutjubu snimak festivala Tomorrowland. Gledao sam sve to i bio u fazonu: "To je to, ja želim da idem na koncerte elektronske muzike, festivale." Tako je počelo moje interesovanje za taj pravac.

• Koliko ljudi zapravo razumije šta radi muzički producent?

– Kada sam rodbini rekao da želim da studiram muzičku produkciju, svi su mislili da ću biti di-džej. Ljudi koji nisu u tome često misle da samo puštam muziku. A to je potpuno suprotno onome što radim. Di-džejing je javni nastup, dok je muzička produkcija rad u studiju. Uz svu kompjuterizaciju, to je posao u kojem mnogo vremena provodiš za računarom, pored toga što sviraš instrumente.

• Kako je nastala pjesma "Ispod neba", koju ste radili ti i Damjan Nedelkov?

– Damjan i ja smo zajedno studirali. Zanimljivo je da smo i mi i Ivana Zečević bili na istom fakultetu, ali ga niko od nas nije završio. Poslije nekog vremena Damjan i ja smo se sreli u parku na Tašmajdanu i dogovorili da pravimo muziku. Pjesma "Ispod neba" nastala je, mislim, na našem prvom druženju sa Ivanom. To je možda bila i najbrža kreacija pjesme. Refren smo imali za nekih pola sata. Ona je počela da pjeva melodiju bez riječi, a mi smo zaključili da nema pjesme koja ima refren bez teksta. To nam je bila fora.

• Kakav je osjećaj kada vidiš koliko ljudi koristi tu pjesmu na društvenim mrežama?

– Prije svega mi je drago, jer je i poenta pjesme bila da uljepša ljeto nama i drugim ljudima. Ne mora to nužno biti ljeto, može biti neki sunčan dan. Kada kažeš "Ispod neba", teško da zamišljaš kišan dan. Prije ćeš zamisliti sunce i čisto plavo nebo. Drago mi je što taj osjećaj nije ostao samo sa nama, već smo ga podijelili sa širom publikom.

• Šta ti je donijela saradnja sa Damjanom kroz projekat "Ful krug"?

– Koprodukcija je za mene dopunjavanje. Ako neko traži da doprineseš projektu, to znači da imaš nešto što mu nedostaje. Neki projekti imaju više koristi kada je uključeno više ljudi. Ti si možda bolji u nečemu u čemu bih ja bio potpuni promašaj, i obrnuto. Kada se ljudi tako dopune, svi zajedno napreduju. "Ful krug" je muzički projekat Damjana i mene kroz koji sarađujemo sa drugim izvođačima, kao što je Ivana Zečević.

• Da li je ostanak iza scene tvoj svjestan izbor?

– I jeste i nije. Volim da sam većinu vremena iza zavjese. Muzička produkcija se i zasniva na tome da u studiju stvaraš nešto za nekoga i nadaš se da će se to dopasti publici. Ali prvenstveno stvaraš zbog sebe. Ima i toga što sam prilično stidljiv i možda previše osuđujem sebe. Zbog toga vjerovatno ne objavljujem onoliko muzike koliko bi trebalo. To je kombinacija svjesnog izbora i stidljivosti.

• Kakvo je bilo iskustvo rada na muzici za film "Tapija"?

– Film je režirao Luka Mihajlović, a Damjan i ja smo radili muziku. Bilo je to nadrealno iskustvo. Nalazili smo se od pola dvanaest uveče do četiri ujutru i pravili muziku za horor film. Tražiš zvukove, note i frekvencije koji treba nekoga da uplaše. Nije baš prijatno da u tri ujutru slušaš škripu i takve zvukove. Čak smo postavili neobična svjetla, tako da je soba izgledala kao neka soba za bijeg. Radili smo oko tri mjeseca, svaku drugu ili treću noć. Bilo je intenzivno, ali to je najzanimljiviji projekat na kojem sam radio. Tada sam shvatio da bih želio ponovo da radim muziku za film.

• Misliš li da potpuna sloboda donosi najbolje rezultate u stvaranju?

– Apsolutno se ne slažem sa tim. Mislim da potpuna sloboda nije pravo rješenje. Pokušavao sam da se zatvorim u prostor sa dvije ili tri muzičke sprave i postavim sebi zadatak da napravim nekoliko numera koristeći samo njih. Došao sam do zaključka da su to možda bili moji najbolji rezultati i da sam najviše uživao. Kada znaš šta ti je dostupno, postoji sloboda i u ograničenjima. Ona te tjeraju da razmišljaš kako nešto što već imaš možeš iskoristiti na drugačiji način.

• Kako zamišljaš idealan život u kojem bi se bavio isključivo muzikom?

– To bi bio neki hibrid studijskog rada, druženja sa ljudima i nastupa. Došao sam do zaključka da, dok ne podijeliš to što si kreirao sa nekim, ne možeš zapravo da iskusiš pravu euforiju tog djela. Sve dok to držiš za sebe, nema isti efekat kao kada podijeliš sa drugim ljudima. To bi bila neka utopijska verzija u kojoj dosta vremena provodimo u studiju, stvaramo žanrove i pjesme koji se nama kao kolektivu dopadaju, ili meni lično ako je samostalni projekat, ali bih isto toliko vremena odvojio i za koncerte ili žurke. Neka bude pola-pola. Ne bih volio da samo provodim vrijeme u studiju, iza zatvorenih vrata.

U posljednje vrijeme više radim na tome da probijem led, da nastupam pred ljudima. Mislim da je ta blokada više u meni nego što dolazi spolja. Ne mogu da kažem da ne postoje prilike ili da nije moguće živjeti od muzike. Mislim da je to sasvim moguće. Pogotovo Beograd ima mnogo prostora za razvoj muzičke karijere, samo ako je čovjek spreman da se žrtvuje na tom putu. Nadam se da ću se u bliskoj budućnosti preusmjeriti na to da živim samo od muzike. Krajnji cilj je da imam osjećaj da živim punim plućima, da ne prolazim kroz vrijeme i prostor na autopilotu, već da budem prisutan, zadovoljan i srećan svojim životom.

• Šta bi poručio mladima koji žele da se bave muzičkom produkcijom?

– Preporučio bih im da budu uporni, ali da kroz sve to ne zaborave da se igraju i zabavljaju. To je glavna poenta. Stvaranje muzike, kao i bilo čega drugog, proizlazi iz nas i naših osjećanja. Ako je vama interesantno, ako se zabavljate i igrate, to ćete prenijeti i na ljude oko vas. Zato, igrajte se.