(AUDIO) Mirela Ljumić za "Dan": Neću više da se prilagođavam trendovima

Predstavljati svoju zemlju na Evroviziji san je mnogih pjevača, ali kada se ostvari na samom početku karijere, neizbježno se nameće pitanje šta poslije tako velikog uspjeha. U njenom slučaju taj izazov pratila je i potreba da uskladi dvije profesije koje podjednako voli. Novinarstvo je ostalo njena prva ljubav, dok je muziku odabrala za životni poziv. O odrastanju pred publikom, pritisku očekivanja, promjeni muzičkog pravca i želji da jednog dana ponovo nastupi na evrovizijskoj sceni govorila je pjevačica i novinarka Mirela Ljumić.

– Shvatila sam da je važno da pratim sebe, ono što meni leži i što osjećam da treba da snimam. Mislim da sam se pjesmom "Razvedene" konačno pronašla i da ću nastaviti u tom pravcu. Ranije sam se prilagođavala trendovima, ali sam odlučila da ih više ne pratim – rekla je Mirela Ljumić u emisiji "Đir" radija D+, koju vodi Iva Nešić.

• Kako funkcionišu te dvije tvoje strane – novinarka koja izvještava o događajima i pjevačica koja uveče izlazi pred publiku?

– Novinarstvo je moja prva ljubav. Još kao mala bavila sam se voditeljstvom, a kasnije sam tu ljubav njegovala i kroz studije. Ono što neki ljudi ne znaju jeste da sam se, poslije određenog zatišja u medijima, vratila novinarstvu. Nekada možete da čujete i prepoznate moj glas u vijestima. Nijesam odustala od tog posla. Odlučila sam da u novinarstvu budem iza kamere, a da se kada su moja javna pojavljivanja u pitanju više posvetim muzici. Ranije su me ljudi gledali pred kamerama, ali je teško spojiti baš sve. Morala sam da pronađem zdraviji balans.

• Veoma mlada si ostvarila san mnogih pjevača i predstavljala Crnu Goru na Evroviziji. Kako pamtiš taj period?

– To je definitivno najljepši period u mom životu. Moje prvo pojavljivanje bilo je na "Monte songu", gdje smo pobijedili kao grupa, a kasnije otišli da predstavljamo Crnu Goru. Taj period ću uvijek pamtiti po najljepšem i uvijek ću se njime ponositi. Kada tako mlad staneš na veliku scenu i predstavljaš svoju državu, mislim da je to zaista najveći uspjeh u karijeri. Sigurna sam da će za mene to uvijek biti nešto posebno. Nije isključeno da se jednog dana ponovo prijavim, ali bih tada definitivno željela da nastupim kao solo izvođač.

• Koliko je sve to bilo stresno? Jesi li uopšte znala šta te je snašlo kada si se našla pred milionskom publikom?

– Nijesam. Na "Monte songu" sam imala 17 godina i mislim da sam tada prvi put probala rakiju. Morala sam da popijem rakiju prije izlaska na scenu jer sam se toliko tresla. Imala sam nevjerovatnu tremu, kakvu nikome ne bih poželjela. Ali kasnije se sve isplatilo. Bila sam stavljena pred ogroman izazov, jer je to nešto čemu mnogi pjevači teže tokom čitave karijere, a meni je bilo polazna tačka. Možda je i bolje što sam sve to prošla tako mlada. Kasnije mi je bilo lakše. Bili smo kao leptirići koji nijesu znali šta ih je snašlo, ali smo bili zajedno i čuvali leđa jedni drugima.

• Kada si sabrala utiske, koliko ti je bilo teško da postaviš nove ciljeve poslije tako velikog uspjeha?

– I to je bio teret. Kada sam se kasnije pojavila u drugom muzičkom takmičenju, svi su od mene, kao evrovizijskog predstavnika, očekivali da u svakom trenutku budem kao Marija Šerifović. A to su sve bile mlade godine. Najveći izazov bio mi je da pobijedim samu sebe i odgovorim na pitanje šta dalje. Kada smo počeli da radimo nove pjesme i nastupamo, došla je korona i mnogo toga zaustavila. Na kraju smo odlučili da svako krene svojim putem i gradi solo karijeru. I danas smo prijatelji, kao porodica, ali svako ima različite ciljeve. Moji su trenutno usmjereni na Balkan. Voljela bih da se jednog dana vratim na Evroviziju, zrelija, svjesnija i muzički iskusnija.

• Kada bi u jednoj prostoriji bile dvije Mirele, novinarka i umjetnica, šta bi pitala samu sebe?

– Voljela bih da obje malo zastanemo. Da zanemarimo profesije i kažemo jedna drugoj: "Čekaj, previše si brza, previše si na sve strane. Uspori malo i budi ponosna na ono što si uradila". Imam dvije najbolje drugarice, Maju i Anđelu. Maja je glas zdravog razuma i uvijek me podsjeti šta sam sve postigla. Ja sam to nekako izgubila. Kada ostvarim jedan cilj, odmah idem na drugi, treći, peti. Nemam vremena da proslavim ni najmanji uspjeh. Voljela bih da me ta druga Mirela malo uspori, da shvatim da život brzo prolazi i da treba da uživam u njemu.

• Šta si naučila iz novinarstva, posebno iz praćenja tuđih priča, a što ti je važno kada si sama u ulozi javne ličnosti?

– Nikada ne bih pokazala javnosti nešto što bi na bilo koji način obrukalo mene ili moju porodicu. A kada su novinari u pitanju, nikada ne bih davala povod da se o meni piše nešto što bi išlo na moju ili bilo čiju štetu.

• Nedavno si objavila pjesmu "Razvedene", koja je privukla veliku pažnju. Šta te je posebno privuklo toj pjesmi?

– Ne smijem da ti kažem! Šalim se. Balada me je dotakla već kroz prve taktove i riječi. Jednostavno sam osjetila da treba da bude moja. Postoji i neka priča sa kojom sam se malo poistovjetila. Odmah sam znala da želim da je snimim i nijesam se pokajala. Bilo je pomalo rizično jer sam izašla iz žanra kojim sam se do tada bavila. Ali ljudi su lijepo reagovali. Često mi kažu da nastavim u tom pravcu. Ne mislim da su moje ranije pjesme bile pogrešan izbor. U tom trenutku sam se pronalazila u njima, davala im svoju energiju i i danas ih pjevam na nastupima. Ipak, "Razvedene" nosi posebnu emociju i nešto što publika do sada nije imala prilike da vidi i čuje od mene. Željela sam da pokažem i svoju nježniju stranu, da nije sve vatra i haos.

• Kako si se žanrovski odredila i kako si došla do muzike koju danas želiš da snimaš?

– Kada su svirke u pitanju, pjevam sve: pop, rok, folk, apsolutno sve. Ali ono što pjevam na nastupima i ono što želim da snimam dvije su različite stvari. U početku sam se tražila. Mislila sam da je komercijalni pravac aktuelan i da to treba snimati. Vremenom sam, kako sam sazrijevala i kao osoba i muzički, shvatila da je važno da pratim sebe, ono što mi leži i u čemu se najbolje pronalazim. Mislim da sam to uradila upravo sa pjesmom "Razvedene". Konačno sam se pronašla i nastaviću u tom pravcu. Da li će to biti brže ili sporije pjesme, nije važno.

• Koliko uživaš u osmišljavanju spotova i vizuelnog identiteta, u koji mnogo ulažeš?

– Uživam u svemu tome, ali najmanje uživam kada moram sve da platim! Volim kada skupim novac na gomilu, a kada treba da ga potrošim, srce me zaboli. Sve to mnogo košta, ali, Bogu hvala, radi se, zaradi se i ulaže. Smatram da bez ulaganja ne može. Možemo svi da budemo pjevači koji samo nastupaju, ali meni to nije cilj. Smatram da sam rođena za nešto više i da je na meni da uradim najviše što mogu.

• Postoji li razlika između muzike koju želiš da stvaraš i onoga što tržište trenutno traži?

– Sve se mijenja. Ranije je bio aktuelan komercijalni pravac i ja sam se prilagođavala trendovima. Sada sam odlučila da to više ne radim. Ako pjesma dotakne mene, a onda i nekog ko je sluša, mislim da je to prava stvar. Vidim da se trendovi mijenjaju, ali ja sam odlučila da ih više ne pratim. Iskreno, i ne znam koji je trenutno aktuelan trend, ali sigurno je da mu se neću prilagođavati.

• Kako doživljavaš reakcije publike na novu pjesmu i promjenu svog muzičkog izraza?

– Moram da priznam da do sada nijesam naišla ni na jedan negativan komentar, što je pravo čudo. U jednom periodu gostovala sam u toliko emisija da sam, što se kaže, iskakala iz frižidera. Možda je neko mogao da mi zamjeri što me previše ima u medijima. Ali kada je riječ o pjesmi i onome što sam predstavila publici, reakcije su veoma pozitivne. Ni na društvenim mrežama, barem koliko sam ja vidjela, nije bilo negativnih komentara. To mi daje vjetar u leđa da nastavim.

• Novinarstvom si počela da se baviš veoma rano. Kada se u tvom životu pojavilo pjevanje?

– Još u osnovnoj školi. Nastavnica muzičkog je prepoznala moj talenat. A ja sam, iskreno, otišla na hor samo zato što sam čula da ću tako imati peticu i da neću morati da učim. Došla sam, otpjevala nešto i nastavnica se oduševila. Voljela sam da pjevam kod kuće, ali nijesam znala da sam toliko nadarena. Ona je to prepoznala, a ja sam kasnije počela da radim na svom glasu i da ga školujem.

• A kada si počela da nastupaš i zarađuješ od muzike?

– Prije tačno tri godine. Imala sam izuzetno veliku tremu, sličnu onoj na "Monte songu". Trebalo mi je vremena da se izborim sa tim strahom. Izgledala sam kao da pucam od samopouzdanja, ali mislim da je to bio moj odbrambeni mehanizam. Uz podršku kolega, prijatelja i saradnika, vremenom je sve postalo opuštenije i lakše.

• Šta je zajedničko tvom radu pred mikrofonom i pred publikom, a šta je različito? Kako se emocionalno odvajaš od novinarskih obaveza?

– I jedno i drugo mi je u krvi. Kada završim dnevne obaveze, znam da je vrijeme da se posvetim porodici, a kasnije se spremam i idem da pjevam. Vremenom sam naučila da to razdvojim. Ali novinarstvo nikada ne mogu potpuno da isključim. Ako prolazim pored nekog zanimljivog događaja, odmah ću uzeti telefon, snimiti i poslati kolegama iz redakcije da objave. To bih uradila u bilo kojem trenutku. Kada sam uveče pred publikom, odgovornost je malo drugačija. To je naša mala, intimna žurka, razmjenjujemo energiju i sve zavisi od atmosfere.

• Kada razmišljaš o budućnosti, da li želiš da nastaviš da se baviš i novinarstvom i muzikom ili je muzička karijera tvoj konačni cilj?

– Muzika je nešto što živim i smatram da je to moj životni poziv i put. Novinarstvo će uvijek biti dio mene, ali upravo zato što sam odlučila da se što više posvetim muzici, više me nema pred kamerama kao voditeljke. Ostala sam iza kamere jer želim da se potpuno posvetim muzici i da ne zbunjujem publiku.

Ovaj tekst predstavlja transkript radijske emisije čija je proizvodnja podržana sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija koja raspodjeljuje Agencija za audio-vizuelne medijske usluge.

Prethodne epizode možete pogledati OVDJE