(AUDIO) Andrea Šekularac: Gledaoci prepoznaju svaki lažni osmijeh

Ovaj tekst predstavlja transkript radijske emisije čija je proizvodnja podržana sredstvima iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, koja raspodjeljuje Agencija za audio-vizuelne medijske usluge

Televizija može da oprosti lapsus, pogrešno pročitanu riječ i hemijsku olovku koja usred programa padne na pod, ali ne prašta neiskrenost, jer gledalac brzo prepoznaje kada se pred kamerama glumi. 

– Najmilije mi je kada mi neko kaže: "Ti si ista kao na televiziji". To mi je možda najveći kompliment, jer ne bih voljela da se glumi. Ljudi sve vide i primjete kada smo nervozni i kada nijesmo – rekla je Andrea Šekularac u emisiji "Đir" voditeljke Ive Nešić, na Radiju D+.

• Kako izgleda kada se voditeljka, koja obično postavlja pitanja, nađe sa druge strane mikrofona?

– Mnogo mi je teže da budem u ulozi sagovornika. Kao novinar znate šta želite da pitate i u kom pravcu razgovor može da ide. Sa druge strane mikrofona morate više da pričate i osjećate veću odgovornost. Ipak, uz spontanu komunikaciju trema brzo nestane.

• Kako počinje Vaš dan kada znate da Vas već od ranog jutra gleda veliki dio Crne Gore?

– Moje jutro zapravo počinje prethodne večeri, kada legnem i pomislim da ustajem u 4.30. Nekada spavam dva ili tri sata, a rekord mi je 45 minuta. Imala sam osjećaj da sam samo trepnula i već se našla u emisiji koja traje tri i po sata. Kada sam to izdržala, rekla sam sebi: "Ti možeš sve". Čim ustanem pustim muziku. To je moja rutina i način da sebi kažem da će dan biti lijep i da će sve biti dobro.

• Da li čovjek u pola pet ujutro zaista može biti raspoložen?

– Ne znam da li sam u tom trenutku srećna, ali sam spremna za ono što me čeka. Nijesam jutarnji tip i na slobodan dan mogu da spavam do podne. Ustajanje tako rano nikada nijesam voljela, ali sam ga prihvatila kao izazov. Teži dio posla završava se prije emisije. Kada se u 6.30 upale reflektori, počinje posao, ali i zabava.

• Koliko je teško biti prvi osmijeh koji gledaoci vide toga dana?

– Bilo je jutara kada mi nije dan, kada sam umorna ili bolesna, ali moram da radim. Onda dođem u šminkernicu oko 5.25, zatvorim oči tokom pripreme i čekam da sve počne. Kada uđem u studio i pored mene stane Vlado Perović, krene smijeh. Nas dvoje uspijemo da popravimo dan jedno drugom i onda ta energija stigne i do gledalaca. Jutarnji program je kolaž: od politike, ekonomije i zdravlja do kulture, umjetnosti i zabave. Ne možete voljeti svaku temu podjednako, ali morate biti upućeni i spremni.

• Koliko se oslanjate na napisanu pripremu, a koliko na improvizaciju?

– Volim da imam papir pored sebe. Za svakog gosta pripremim pitanja i koncept, ali se gotovo nikada doslovno ne držim plana. Razgovor krene svojim tokom, uz obavezu da zadržimo osnovni fokus. Sagovornicima sa tremom kažemo da gledaju u nas i usredsrede se na razgovor. Poslije prvog minuta obično se opuste.

• Šta je, prema Vašem mišljenju, najvažnije za dobar intervju?

– Komunikacija, slušanje i kontakt očima. Ne volim varijantu u kojoj novinar samo čita pitanje, a dok sagovornik odgovara gleda u papir, plafon ili na drugu stranu. Ljudi tada imaju osjećaj da ih ne slušate i da nijesu uvaženi. Mnogi dolaze da predstave važan projekat ili govore u ime institucije i već nose dodatnu odgovornost. Naš posao je da im omogućimo da se osjećaju prijatno i kažu ono zbog čega su došli. Priprema je sigurnost ako koncentracija popusti, ali razgovor ne smije postati čitanje spiska pitanja.

• Šta radite kada pogriješite u živom programu?

– Otkrila sam da mi improvizacija odlično ide i da je ona jedna od najvažnijih stvari u živom programu. Imamo prompter na kojem je sve što smo sami pripremili – svako slovo, najavu i sliku. Ljudi često misle da nam neko drugi sve napiše, ali mi pripremamo sadržaj. Ipak, tehnika ponekad stane i tada morate da se snađete. Mnogo je lakše kada je Vlado pored mene, jer on dobaci šalu, prozove me zbog greške, ja mu uzvratim i nastavimo dalje.

• Poznati ste po tome što svoje lapsuse sami objavljujete na društvenim mrežama. Zašto?

– Zato što me tih grešaka nije sramota. To je živi program i takve stvari se dešavaju. Trudimo se da budemo prirodni i da gledaoci upoznaju nas, a ne uloge koje igramo. Najmilije mi je kada mi neko kaže: "Ti si ista kao na televiziji". Ne bih voljela da glumim, jer ljudi sve primjećuju. Vide kada smo nervozni, kada nam nije dan i kada nešto nije iskreno.

• Koji lapsus Vam je ostao najdraži?

– Jednom sam sama vodila ljetnje izdanje emisije. Poslije devet sati koncentracija već počne da pada, a u deset jedva čekate odjavu i popodnevnu dremku. Htjela sam istovremeno da kažem "prijatan dan" i "ugodan ostatak dana", a gledaocima sam poželjela "prijatno veče". Dok sam to izgovarala, shvatila sam šta sam rekla. Naravno, kasnije sam objavila snimak. Braća Šuković su taj lapsus iskoristila i u svom stendapu, pa su mi pred punim lokalom zahvalila što sam publici poželjela prijatno veče.

• Koliko Vam u živom programu znači dinamika koju imate sa Vladom Perovićem?

– Radimo zajedno četiri ili pet godina i poznajemo se toliko dobro da to ponekad postane i iritantno. Vlado mi je postao kao dio porodice. Dovoljno je da blago okrenem glavu i on zna da bi trebalo da završi pitanje ili da pusti sagovornika da govori. I on zna kada ću se uključiti, jer se malo nagnem naprijed. Nikada nijesmo dogovarali posebne znakove, već se to vremenom razvilo. Voli namjerno da mi upadne u riječ kada vidi da sam se pripremila, samo da bi vidio moju reakciju. Mislim da publika upravo voli te trenutke jer su stvarni.

• Da li je ta spontanost nekada dovodila u pitanje Vašu profesionalnost?

– Ima različitih komentara, ali mi je najvažnije ono što čujemo od ljudi koji nas gledaju. Kada vas u prodavnici ili na ulici neko lijepo pozdravi i kaže da vas gleda svakog jutra, drago vam je što je prepoznao trud i energiju koju ulažete. To nije pitanje ega. Naravno da kolege koje dugo rade ovaj posao mogu dati korisnu kritiku, ako je dobronamjerna. Naš način rada počiva na spontanosti i pozitivnoj energiji, ali razgovore pripremamo ozbiljno i vodimo profesionalno. Autentičnost nije suprotnost profesionalnosti.

• Da li Vam popularnost i prepoznavanje ponekad postanu teret?

– Ljudi me najčešće prepoznaju kao "voditeljku jutarnjeg". To jeste lijepo jer radim posao koji volim, ali čovjeka ne određuje samo ono što radi na televiziji. Ponekad mi zasmeta gubitak dijela privatnosti i osjećaj da vas neko posmatra gdje god da odete. Neke koleginice imaju problem da bez šminke odu na plažu jer misle da moraju stalno izgledati kao pred kamerama. Ja to nemam. Televizija je posao, a kada odete kući, vi ste ono što jeste. Ne treba živjeti u uvjerenju: "Ja sam javna ličnost".

• Šta Vam je televizija dala, a šta uzela?

– Uzela mi je dio privatnosti, ali mi je dala samopouzdanje i pomogla da izađem iz svoje školjke. Ovaj posao radim devet godina, a u početku sam bila stidljivija, povučena i nijesam se nametala. Posebno mi je pomogla urednica Milica Babić. Donijela bih joj tekst, a ona bi mi otvoreno rekla da ne valja, pa mi pomogla da ga uobličim i unesem svoj pečat. Prepoznala je šta treba da pokrene u meni da bih izašla iz zone komfora. Naučila me je da ljudi vide kada nešto radite mehanički i da u svaku priču morate unijeti dio sebe. Da je nijesam upoznala, možda ne bih stigla do mjesta na kojem sam danas.

• Kakvu emociju želite da gledaoci ponesu nakon jutarnjeg programa?

– Želim da dan počnu sa osmijehom i osjećajem da su dobili korisne informacije. Odgovornost je velika, iako je ne doživljavam kao pritisak. Želite da svaka emisija bude što bolja, ali ne izađete uvijek iz studija potpuno zadovoljni. Tada kažete sebi da je to bila jedna emisija i da će sljedeća biti bolja. Vlado i ja osjetimo već u 6.30 kakva će biti energija. Ako je jedno od nas lošije raspoloženo, drugo ga podigne. Kada dobijemo poruku da nas neko gleda uz prvu kafu i da smo mu uljepšali jutro, onda nam je srce puno.

• Kako biste voljeli da Vas publika pamti?

– Ovakvu kakva jesam: veselu, spontanu i prirodnu. Voljela bih da ljudi znaju da ne glumim i da osjete da iskreno volim ono što radim. Iskreno, spontano i prirodno – to je za mene suština svega.

Prethodne epizode možete pogledati OVDJE.