Đilasove kritike i formiranje novih pogleda (8): Zauzimanje vlasti samo predigra za promjene

U međuvremenu, Đilas je nastavio sa objavljivanjem članaka u kojima je iznosio svoje poglede na društvo, ideologiju, politiku, kulturu, teoriju, nauku, dinamiku reformi, zvanična shvatanja, društvene devijacije, moral, političke probleme i dr. Tako se početkom jeseni 1951. pojavila nova brošura pod naslovom "Razmišljanja o raznim pitanjima", koja je predstavljala objedinjene članke objavljene u "Borbi" od 2. do 6. septembra. O ovim tekstovima je već bilo riječi, a ovdje ukratko ponavljamo da je on u okviru raznovrsnih tema otvoreno iskazao svoja nova polazišta, potvrđujući tako i svoje ranije izrečene političke pozicije, koje su bespogovorno zagovarale radikalne reforme i demokratizaciju.

Dr Aleksandar V. MIletić

--privatna arhiva

Uočivši poslije Trećeg plenuma nastalu situaciju, koja je među partijskim članstvom u ideološkom pogledu odražavala izvjesni stepen konfuznih shvatanja i samim tim i različitih pristupa društveno-političkim problemima, Đilas je u članku "O slobodi kritike i o dužnostima i ulozi kulturnih i naučnih radnika" posebno podvukao i poručio da je sada "za komuniste u našoj zemlji glavna stvar – shvatiti razliku između birokratskog sistema i buržoaske demokratije – s jedne i onog novog – socijalističke demokratije – s druge strane". Naime, pošto je poslijeratni revolucionarni stil rada vremenom postao birokratski i kočnica daljeg napretka, a samim tim i nazadan, pojedinci, po Đilasu, nikako ne mogu da shvate kako jedan način rada, pa čak i politički poredak, "mogu jedno vrijeme biti revolucionarni i samim tim demokratski i postati u daljem razvitku reakcionarni i nedemokratski".

Đilasove kritike i formiranje novih pogleda (7): Javni politički ustupak Titovom autoritetu

Tako "dogmatičari i ljudi koji su učili marksizam kod Staljina", pojašnjava Đilas, "nikako ne mogu da shvate da je zauzimanje vlasti samo predigra, samo neophodni uslov za ono drugo, glavno – za izmjenu društvenih odnosa, da ovi postanu stvarno socijalistički i stvarno demokratski, ako hoćete – stvarno ljudski. I zato ovi ljudi misle da je dovoljno samo osvojiti, držati i učvršćivati vlast – pa će socijalistički društveni odnosi već doći samim dejstvom ove vlasti i razvijanjem proizvodnih snaga, a ne aktivnošću radnih masa i najsvjesnijeg elementa u njima – revolucionarne partije". Sa ovakvim načinom shvatanja komunisti dijele mišljenje da pošto su ispravne snage na vlasti, tj. dok imaju "svoju" vlast, socijalizam i komunizam ne mogu biti poraženi. Međutim, napominje Đilas, učvršćivanje takve vlasti, "ako istovremeno ne znači i njeno odumiranje i prelaženje pojedinih njenih funkcija na mase", predstavlja samo učvršćivanje. A to za proletarijat istovremeno znači "poraz u njegovoj borbi za nove društvene odnose i pretvaranje te vlasti u silu iznad proletarijata i svih njegovih organizacija, u vlast birokratije i za birokratiju".

Iz navedenih konstatacija Milovana Đilasa, jasno se mogu uočiti ne samo političko-ideološki stavovi, već i pozicija koja ga je na kraju 1951. odvajala od dijela jugoslovenskog rukovodstva. Ono što ostali "nikako ne mogu da shvate", shvata on, Đilas, a to se prije svega odnosi na činjenicu da se jugoslovensko društvo nalazi na prekretnici, svojevrsnom političkom i ideološkom razmeđu koje političku stvarnost dijeli na onu staru poslijeratnu, izgrađivanu po sovjetskom uzoru i samim tim prevaziđenu i onu novu, socijalističku i demokratsku – koja je tek na početku, koju tek treba izgraditi na osnovama radikalnog raskida sa sovjetskom praksom i afirmisanjem sopstvenog političko-revolucionarnog iskustva.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)