Đilasove kritike i formiranje novih pogleda (9): Najplodniji domaći kritičar devijacija socijalizma

Ono što bi takođe trebalo istaći odnosi se na stav Milovana Đilasa o trenutnoj situaciji, koju je nedvosmisleno okarakterisao kao birokratsku ili bar u dobroj mjeri birokratizovanu i od koje je napravio odlučan otklon. Prema tome, na staro u bilo kojoj formi Đilas više nije računao, a sve svoje političke nade uložio je u reformski politički kurs jugoslovenskog rukovodstva, koji bi vodio ka daljem razvoju socijalističke demokratije. To su bile utvrđene političke pozicije Milovana Đilasa polovinom 1951. godine.

Do kraja 1951. godine Milovan Đilas je izbio na površinu kao nesumnjivo najplodniji domaći kritički teoretičar sovjetskog sistema, društveno-političke prakse i devijacija savremenog socijalizma. Objavljeni članci i javne polemike svojom iscrpnom sadržinom to svakako potvrđuju. U 1952. godini, Đilas je nastavio da aktivno piše i objavljuje svoje stavove i razmišljanja o društvenim pitanjima, ne umanjujući oštricu kritičkog pristupa problemima kako ih je on vidio.

dr Aleksandar V. Miletić

--arhiva

Na samom početku godine, na stranicama prazničnog broja "Borbe", 1-2. januar 1952, Đilas je dotakao temu revolucionarnog morala kroz međuljudske odnose u Partiji. U članku "Ljudski komunistički odnosi", on govori o tome da "postoji jedna velika istina današnje naše – jugoslovenske – revolucionarne epohe, o kojoj se malo ili nimalo piše i govori, možda baš zbog toga što je svakodnevna..." Po Đilasu to su "raznovrsni ljudski" socijalistički i komunistički odnosi, koje je on vidio ovako: "To i jesu oni stvarni demokratski odnosi koje formalisti sa Zapada teško shvataju kao takve, a koje despoti sa Istoka žele da prikriju od svojih naroda. Ti odnosi za nas nijesu novost. Mi smo ih znali u relativno maloj porodici Komunističke partije prije rata, u još većoj njenoj i armiskoj i frontovskoj porodici za vrijeme rata. To su odnosi iskrenosti, skromnosti, proste ljudske ravnopravnosti, slobodnog i otvorenog kazivanja mišljenja 'mlađih' pred 'starijima' i 'starijih' pred 'mlađima', takve vjernosti i nesebičnosti u kojoj se ne žali ni glava za druga i s njim dijeli i posljednja kora hljeba i slično. Preko tih i takvih odnosa se i stvara naša velika socijalistička narodna porodica... Ako takvi odnosi ne bi postojali i ako se ne bi njegovali u Komunističkoj partiji i u odnosima njenih članova i nje kao cjeline sa ostalom masom trudbenika, ne bi moglo biti ni govora o takvoj porodici i takvim odnosima uopšte... A za jednog stvarnog revolucionera, stvarnog humanistu i stvarnog demokratu i za stvarno revolucionarni demokratski pokret jedan od najdivnijih zadataka epohe jeste njegovanje i razvijanje baš takvih veza među ljudima, nasuprot neljudskim vezama u 'mladom' birokratskom 'sovjetskom' ili starom kapitalističkom zvjerinjaku." Iz ovih redova se može uočiti idealizam kao nezanemarljivi pokretač njegovih shvatanja političkih odnosa i odnosa unutar jugoslovenske partije, kao predvodnika razvijanja socijalističke demokratije.

Đilasove kritike i formiranje novih pogleda (8): Zauzimanje vlasti samo predigra za promjene

U ovo vrijeme pojedini dijelovi jugoslovenskog društva su se nalazili u fazi sprovođenja značajnog stepena demokratskih mjera, dok je partija preživljavala, moglo bi se reći, svojevrsnu latentnu krizu jedinstva. Naime, već sredinom 1951. godine (na Četvrtom plenumu), bilo je jasno da su u partijskim krugovima sazreli uslovi za mogućnost formiranje dvije struje, oličene u tzv. konzervativnom i liberalnom dijelu članstva, odnosno u onima koji su negirali ili se suprotstavljali reformama i onima koji su, manje ili više, podržavali ili bili spremni da podrže mjere novog demokratskog kursa (najintenzivnije zastupanog u Đilasovim govorima i člancima). […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)