Iz ratnog dnevnika Arčibalda Rajsa (6): Opustošili i opljačkali cijelu varoš

Cerovac je naš avijatički centar, ako se tako može nazvati jedna livada na kojoj se nalazi jedini avion srpske vojske. To je jedan mali Blerio od 50 konja, sklonjen pod jedan improvizovani hangar: desetak kolaca, iznad kojih je opružena jedna velika mušema. Kad duva vjetar, jedan vojnik mora da se grčevito uhvati za svaki kolac da ne bi cio "hangar" odletio. Ima samo jedan avijatičar, poručnik Miodrag Tomić, Bleriov učenik. Tomić je hrabar. On svakog dana na svom malom aparatu vrši izvidničke letove, koji moraju smetati Austro-Mađare, što svjedoče mnogobrojni tragovi od kuršuma. To je bila cijela avijatička služba srpske vojske u početku rata. Kasnije sam našao Tomića u Vertekopu, na solunskom frontu, ali tada francusko-srpska avijacija nije ustupala bugarsko-njemačkoj avijaciji.

Ostavili smo naš automobil kod Tomića, sa naredbom da nas stigne u Šapcu, a mi smo produžili put na seljačkim kolima bez "federa" i po blatu koje je kadgod dopiralo do osovina. Približavamo se Šapcu i već se vidi visoki crkveni zvonik koji se izdvajao bijel na plavom nebu. Svakog trenutka konstatujemo da su ovuda prošle trupe Franca Josifa, po zapaljenim kućama i plastovima sijena. Rovovi su ostali netaknuti. Ali kakvi rovovi kad se uporede sa onima u kojima smo se kasnije sklanjali. Jedan jarak i jedan mali nasip od zemlje iznad koga je pričvršćena neka vrsta krova od granja i grudva zemlje. Još smo bili usred pokretnoga rata u kome se nije znalo ni za intenzivnu artiljerijsku pripremu, ni za granate sa gasom, ni za "minenverfere" ni za puškumitraljez, i kad su sami mitraljezi još bili relativno dosta rijetki. Tu je Jovanovac sa kućom u kojoj su "kultur-tregeri" iskasapili 40 srpskih zarobljenika i ranjenika. Najzad, ulaz u Šabac obilježen je potpuno izgorjelim kasarnama.

Iz ratnog dnevnika Arčibalda Rajsa (5): Čekao granatu da ga ubije

Što najviše pada čovjeku u oči kad dolazi u ovu varoš, to su razvaljena vrata i prozori i gvozdeni zastori radnja, obijeni polugama ili sjekirama. Sredina varoši je potpuno opustošena divljačkim bombardovanjem. Crkva nosi mnogobrojne rane; okružno načelstvo i pošta isprobijani su rupama. Požar je uništio mnoge kuće; od drugih nije ostalo ništa više do nekoliko nakrivljenih zidova koji se lelujaju. Po ulicama leže mnogobrojne kase, obijene od Austrijanaca. Parčad granata i zrna od šrapnela pokrivaju zemlju. Neki stanovnici, koji su ostali ili koji su se vratili, povukli su se u krajnje djelove varoši, ali i tamo su padali topovski meci i razorili skromne kućice. Šabac je bio bogata varoš, vesela, trgovačka i čista – danas to je hrpa ruševina! A bombardovanje se produžava. Za vreme cijelog moga boravka, danju i noću, granate su padale kao kiša. Ipak, bombardovanje je bilo samo jedan dio pustošnog rata svih famoznih vojnika "Kulture". Oni su još i opljačkali cijelu varoš. Možete ući u koju bilo kuću, bogatu ili siromašnu, svuda je isti prizor – sve je opustošeno i opljačkano. Ono što se nije moglo odnijeti, pocijepano je, polomljeno ili na neki način učinjeno neupotrebljivim. Tako su dušeci rasporeni, ogledala razbijena, stolice, stolovi, ormani, razlupani sekirama. Po radnjama roba je razbacana po zemlji, čak zagađena ljudskim izmetom, šeširi su probijani, slike i fotelje razbucane. Obijeno je više od hiljadu kasa. U vladičanskom dvoru, u načelstvu, po bankama, arhive su opustošene, a dokumenti i knjige pocijepane. Odnesena je sva srebrnarija, nakit i bogate garderobe. Ovi heroji pljačke imali su sa sobom pokvarene žene, koje su punile kola sa ukradenim predmetima i prevozile ih s druge strane Save. […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)