Iz života Crne Gore i Crnogoraca (9): Tri teološke vrline na zastavi

Crna Gora nema regularno organizovanu vojsku. Svaki stanovnik od sedamnaest do pedeset godina je vojnik i obavezan je da se odazove na prvi knjažev poziv, bez ikakve novčane naknade. Stoga je vladaru u slučaju rata dovoljno samo da naredi da se u cijeloj zemlji objavi da je potrebno da se izvjestan broj ljudi u određeno vrijeme okupi na određenom mjestu radi pohoda čije trajanje se naznačuje, noseći hranu potrebnu za to vrijeme. Svaka nahija je stavljena pod komandu vojvode koji preuzima vođstvo nad njenim snagama u ratu. Plemena obrazuju zasebne jedinice pod vođstvom kapetana kojima su podređeni stotinaši i desečari. Svaki desečar ima pod neposrednom vlašću pet kuća, a svaki stotinaš pedeset kuća, jer se računa na dva aktivna borca iz svake kuće. Njihovi vojni zapovjednici su gotovo svi u isti mah i sudije i civilni sudski činovnici. Svako pleme ima zasebnu zastavu; što se tiče zajedničke zastave crnogorskog naroda, ona ima tri boje kao i francuska zastava samo raspoređene horizontalno. Crnogorci kažu da ove tri boje simbolično predstavljaju tri teološke vrline: plava vjeru, bijela nadu i crvena milosrđe. Grb Crne Gore je dvoglavi orao vizantijskih careva. 

Iz života Crne Gore i Crnogoraca (8): Otac djecu mogao lišiti nasljedstva

U Crnoj Gori ipak postoje dva stalna i plaćena odreda. Prvi su perjanici ili vojnici sa perom na kapama, elitni odred sastavljen od mladića odabranih među najhrabrijima iz svakog plemena koji služe kao knjaževa tjelesna garda. Drugi je domaća milicija koju je ustanovio vladika Petar II pod italijanskim imenom guardia. Najprije se sastojala od 420 dobro naoružanih konjanika ili pandura koji su stalno obilazili zemlju sa zadatkom da održavaju red i da gone zločince kako bi ih priveli pravdi. Danas je broj ljudi koji sačinjava gvardiju dovoljno veliki da bi se ona mogla smatrati jezgrom stalne vojske. Ona obrazuje dva odreda: jednim komanduje predsjednik senata, a drugim potpredsjednik.

Finansijska sredstva kojima raspolaže vlada Crne Gore veoma su ograničena. Sastoje se od: najprije, poreza utvrđenog na 5 franaka za svaku kuću ili porodicu što donosi državi 150.000 austrijskih fiorina (375.000 franaka), prihoda od carina koji iznose 60.000 fiorina; prava na so, suvo meso i duvan koji se penju do iznosa od 1.000 fiorina; zatim godišnje pomoći od 42.000 fiorina ili 105.000 franaka koje knjaz prima iz Sankt-Peterburga. Zbog ove novčane pomoći mnogi su vjerovali da se Crnogorci smatraju vazalima Rusije. Ipak, nije tako. Iznos od 105.000 franaka godišnje vladar Crne Gore ne prima na ime plate kao ruski povjerenik. To je naknada ugovorena diplomatskim putem kao odšteta za ratne gubitke Crnogoraca na početku ovog vijeka, u zajedničkom ratu sa Rusima protivu Francuza, gospodara Dalmacije. Do tada je crnogorski vladika bio i duhovni poglavar pravoslavnih neujedinjenih crkava u Dalmaciji i kao takav dobijao je prilično značajne prihode. Da bi ga kaznio što je zaratio sa njim, Napoleon ih je izuzeo od njegove nadležnosti. Upravo tada se Rusija obavezala da će davati godišnju naknadu crnogorskoj vladi za znatnu štetu koju je pretrpjela u ratu kao saveznica Rusije. Ova novčana pomoć, ili bolje reći odšteta, kao što se vidi, ne obavezuje ni u čemu vladu na Cetinju u odnosu na dvor u Sankt-Peterburgu.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)