Jugoslavija i NATO (1951-1957) (9): Mladalačka pojava Titovog generala

U Parizu se dogodio još jedan važan susret u predistoriji programa vojne pomoći Jugoslaviji. General Koča Popović sastao se, 10. jula 1951. godine, u američkoj ambasadi u Parizu sa generalom Ajzenhauerom. Veliki "Ajk" prokomentarisao je mladalačku i snažnu pojavu Titovog generala (youthfull and vigorous appearance). U toku susreta raspitivao se o snagama Jugoslovenske armije, kao i o ishodu pregovora u SAD. Titov ratni komandant upoznao ga je sa brojnim efektivima svoje armije, problemima naoružanja, traženim količinama, ističući da ta oprema ne bi služila za obuku već bi došla u ruke obučenim vojnicima. Istakao je da je JA u sasvim drugačijem položaju od drugih armija u koje stiže američka vojna pomoć. Oba generala došla su do zaključka da je potrebno da postoji više izvora snabdijevanja i da su oni na neki način dio šireg sistema.

General Ajzenhauer se interesovao da li JA ima dovoljan broj oficira i podoficira i drugih potrebnih kadrova, kako je organizovana armija i njena rezervna komponenta. Titovom generalu postavio je jedno od ključnih pitanja, nad kojim su se Amerikanci tada lomili kada je Jugoslavija bila u pitanju: "Da li bi se Jugoslovenska armija, zasnovana na komunističkom sistemu, borila protiv Sovjetskog Saveza rame uz rame sa kapitalističkim sistemom u koji general Ajzenhauer duboko vjeruje?" General Popović je objasnio prirodu sukoba sa SSSR-om, navodeći jedinstvenost u Jugoslaviji i potvrdio da "doktrinarna pozicija ne bi nikako bila prepreka da se Jugoslovenska armija odupre agresiji zajedno sa zapadnoevropskim vojnicima". Generala Ajzenhauera su interesovala mnoga pitanja, za koje je smatrao da mogu da prouzrokuju nevolje u Jugoslaviji. Pitao je kakva bi bila reakcija u zemlji i u satelitskom okruženju kada bi Jugoslavija poslala stotinak oficira na školovanje u Njemačku, zatim kakve će biti reakcije kada isporuke počnu i kada se za njih sazna. Prema Koči Popoviću, u oba slučaja nijesu se očekivali problemi niti eventualne provokacije. Ajzenhau-era je zanimalo da li bi u slučaju nekakve nesposobnosti maršala Tita "armija mogla da izvrši i ispuni svaki dogovor koji bi bio postignut između njih i Zapada" u domenu vojne pomoći. Na to je Koča Popović odgovorio da "ne postoji nijedan razlog zašto bi 'privremena' nesposobnost maršala bilo šta promijenila".

Američki general je pitao da li jugoslovenski narod zna da je u opasnosti, da li shvata da ne bi bio u mogućnosti da se sam uspješno odbrani od opšte agresije sa Istoka i da li bi, u tom smislu bili spremni da pristupe nekom obliku saradnje sa Zapadom. U sva tri slučaja odgovor je bio "da". Generala Ajzenhauera je zanimalo da li bi Jugoslavija bila spremna da pristupi nekom obliku koordinacije planiranja sa Zapadnim silama, odnosno u okviru Sjevernoatlantskog saveza. Zatim, da li bi po dobijanju opreme bila sposobna da drži takozvana Ljubljanska vrata u slučaju napada satelitskih armija. Naravno, general Koča Popović je potvrdno odgovorio u oba slučaja. On nije propustio priliku da ispravi na Zapadu uvriježeno mišljenje da bi Jugoslavija u slučaju napada vodila partizanski rat. Po njemu, JA je trebalo da izvodi "normalne vojne operacije da bi sačuvala vojni integritet Jugoslavije", a partizanskom ratovanju bi se pribjeglo prema datoj situaciji i prema iskustvima iz prošlog rata. Na kraju ovog razgovora, general Ajzenhauer je, govoreći isključivo kao vojnik, istakao da će pozdraviti svaki korak na učvršćavanju veze saradnje Jugoslavije sa Zapadom. […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)