Jugoslovensko-bugarske razmirice (10): Jugoslovenska strana nastavila sa optužbama

Iako pojedini istoričari smatraju da je Velika Britanija igrala ulogu arbitra, stavljajući se između Francuske, koja je podržavala Beograd, i Italije, koja je bila na bugarskoj strani, smatramo da je u izvjesnom smislu naginjala prema Bugarskoj, prije svega zbog načina izvještavanja britanskih predstavnika u Sofiji. U razgovoru sa jugoslovenskim poslanikom u Londonu 2. jula, britanski podsekretar u Forin ofisu Ronald Čarls Lindze je ukazao na to da je ratifikacija Pirotskih protokola predstavljala najbolji način za popravljanje stanja na jugoslovensko-bugarskoj granici, što je britanska vlada prijateljski savjetovala. Đorđe Đurić je, u skladu sa instrukcijama Vojislava Marinkovića, branio nužnost jugoslovenskog stava, ukazujući na bugarske povrede granice. Tom prilikom je pomenuo i amnestiju političkih krivaca u Bugarskoj, ali nije naišao na bilo kakvu podršku sa britanske strane. Lindze je čak upozorio da bi odbijanje ratifikacije Pirotskih protokola moglo Beogradu da napravi problem pri njegovoj kandidaturi za članstvo u Savjetu Društva naroda.

U svom odgovoru Lindzeu, Marinković se pozvao na obećanje velikih sila povodom jugoslovenskog članstva u Savjetu Društva naroda i kategorički izjavio da Kraljevina SHS neće činiti nikakve ustupke da bi se to obećanje ispunilo. Što se tiče stanja na granici, za trenutnu situaciju je optužio VMRO koji je otpočeo širu akciju na jugoslovenskoj teritoriji odmah po otvaranju granice. Smatrao je da ratifikovanje Pirotskih protokola ne bi dalo nikakav doprinos regulisanju incidenata budući da bugarske vlasti nijesu ispunjavale svoje dužnosti. Međutim, pokazao je spremnost da najozbiljnije pristupi razmatranju britanskog savjeta ukoliko London preuzme odgovornost za eventualne terorističke akcije iz Bugarske poslije ratifikacije Pirotskih protokola. Na kraju svog telegrama je zaključio da su sve buduće odluke zavisile od predloženog Zakona o amnestiji, te da nije vidio nikakav razlog za potpisivanje novih ugovora sa vladom koja je već postojeće otvoreno gazila.

Jugoslovensko-bugarske razmirice (9): Izglasavanje amnestije političkih krivaca

Od svih tačaka koje su utvrđene Pirotskim protokolima, Forin ofis je najviše bio zainteresovan za mješovitu komisiju, jer je i u grčko-bugarskom sukobu takođe podržavao tu opciju. Đurić je u razgovorima sa britanskim zvaničnicima pokušao da skrene pažnju na međusobnu zavisnost svih pitanja o kojima se raspravljalo na Pirotskoj konferenciji, međutim, kako navodi, to je bilo dosta otežano zahvaljujući gledištu britanskog poslanika u Beogradu. Usljed toga, tražio je dozvolu od Marinkovića da u cilju poboljšanja jugoslovenske pozicije saopšti Britancima da će se povratkom Nešića u Sofiju uzeti u razmatranje cjelokupni odnosi sa Bugarskom, kao i svi predlozi raspravljani na Pirotskoj konferenciji. Međutim, Marinković nije na to pristao, smatrajući da se o navedenim pitanjima moglo raspravljati samo ukoliko se imalo povjerenja u drugu stranu. S druge strane, britanska štampa je pisala da dobro obaviješteni britanski krugovi nijesu pridavali veliki značaj amnestiji Radoslavova, te da je stoga uznemirenost beogradskih krugova bila neopravdana.

Poboljšanje odnosa nije bilo na vidiku ni poslije povratka Ljubomira Nešića u Sofiju početkom jula 1929. godine. Već izvjesno vrijeme, bugarska štampa je vodila oštru kampanju protiv jugoslovenske države i pozivala bugarsku vladu da se obrati zapadnim silama kako bi se uspostavila jedna međunarodna anketna komisija koja bi, u slučaju jugoslovenskog odbijanja ratifikacije Pirotskih protokola, ispitala stanje na jugoslovensko-bugarskoj granici.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)