Jugoslovensko-bugarske razmirice (7): Bugarska vlada javno osudila incident

U razgovoru koji je vodio sa Ljubomirom Nešićem, Atanas Burov je dodao da se vlada nije slagala niti odobravala manifestacije kakva je bila u Sofiji i da će ubuduće obratiti više pažnje na sprečavanje sličnih događaja. Nešić je primijetio da bi bilo dobro da i bugarski poslanik u Beogradu dâ istu izjavu, kao i da bugarska javnost bude obaviještena u tom smislu. Burov se sa tim složio, ali nije želio da taj korak bude objavljen kako ne bi izgledalo da je učinjen pod pritiskom jugoslovenske strane. Beograd, međutim, nije bio zadovoljan bugarskim odgovorom. Stoga su Nešiću poslate instrukcije da ponovo učini korak kod Burova i saopšti mu da vlada ostaje pri tome da se bugarska vlada javno ogradi i osudi manifestacije. Izjava u istom smislu očekivala se i od Vakarelskog u Beogradu.

Jugoslovensko-bugarske razmirice (6): Bugarska pokušala da ublaži Pavelićev dolazak

Jugoslovenski poslanik u Londonu Đorđe Đurić je instruisan da izvijesti britansku vladu o ovom koraku. U Forin ofisu su smatrali da je Bugarska napravila grešku primanjem i dočekom Pavelića. Međutim, nadali su se da će se ta greška uvidjeti i ispraviti i da će se sve završiti na tom incidentu. Britanci su smatrali da je događaj trebalo ograničiti u tom smislu da ne predstavlja prepreku započetom radu na sređivanju dobrosusjedskih odnosa. Primijetivši poseban britanski interes u pogledu popravljanja odnosa sa susjednim državama, Đurić je to iskoristio da istakne sve teškoće do kojih bi neminovno došlo u slučaju neobazrivog držanja bugarske vlade prema ovakvoj ili sličnoj akciji. Svoj izvještaj je završio konstatacijom da se izlaganjem u tom smislu najbolje može doprinijeti prikazivanju situacije u jugoslovensku korist. Francuska je, sa svoje strane, prateći rad na poboljšanju odnosa između Kraljevine SHS i Bugarske, savjetovala Beograd da ne koristi ovaj slučaj za napade na Bugarsku. S druge strane, francuski poslanik u Sofiji je tražio od svog britanskog kolege Rolanda Sperlinga da uloži usmeni protest, što je ovaj odbio nemajući takve instrukcije. U svom izveštaju Forin ofisu Sperling je zaključio da su se Srbi nesumnjivo plašili hrvatsko-makedonske saradnje, "ali su i sami krivi svojim odnosom prema ova dva naroda".

Burov je 25. aprila pozvao Nešića i ponovio mu svoje žaljenje za događaje u Sofiji prilikom dolaska Pavelića i Perčeca. Tom prilikom mu je saopštio da je na sjednici vlade prethodnog dana odlučeno da se naloži poslaniku u Beogradu da u ime sofijske vlade izrazi žaljenje i osudu navedenih događaja i zamoli jugoslovensku vladu da tu izjavu smatra kao odgovor na Nešićev demarš. Istog dana, bugarski poslanik Konstantin Vakarelski je posjetio predsjednika vlade generala Petra Živkovića, a zatim i zastupnika ministra inostranih djela Kostu Kumanudija. Kako su jugoslovenski zvaničnici ipak ostali pri svom stavu da bugarska vlada javno osudi incident, Vakarelski se, strahujući od pogoršanja situacije, saglasio sa objavljivanjem njegovog odgovora u štampi.

Međutim, serija graničnih incidenata, koji će se odigravati u narednih nekoliko mjeseci, ponovo će uticati na zaoštravanje jugoslovensko-bugarskih odnosa. Bugarski istoričar Dimitar Kosev iznosi da je neusvajanjem jugoslovenskih zahtjeva na Pirotskoj konferenciji došlo do terora nad bugarskim pograničnim stanovništvom (ubistva seljaka, samovolja finansijskih činovnika), što je dovelo do njihovog masovnog iseljavanja u Bugarsku.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)