Jovan Ristić kao namjesnik (8): "Ništa o narodu, bez naroda"

Opoziciju vladi predstavljali su konzervativci, koji su smatrali da su reforme prenagljene. Ilija Garašanin, koga su namjesnici percipirali kao najozbiljnijeg protivnika, nakon poraza u borbi za prevlast od Blaznavca vratio se na svoje imanje u Grockoj. Tih dana se žalio svom sinu Milutinu, da namjesnici često "viču" u javnosti protiv njega, te da naročito Ristić prednjači u tome. Da je postojao strah namjesnika od Garašaninovog uticaja, jasno ukazuje to da se iskusni državnik u Grockoj našao u nekoj vrsti kućne prismotre. Garašanin nije odobravao novi pravac unutrašnjih reformi. Smatrao je da su namjesnici isključivo pokrenuli pitanje unutrašnjeg preuređenja da bi se preporučili liberalima, "ne držeći nikakav račun od sljedstva, koji će iz toga nastupiti".

Namjera Namjesništva da donese novi ustav nije bila u skladu sa važećim zakonskim propisima. Prema važećim zakonima o nasleđu prestola i Narodnoj skupštini nikakve ustavne promjene nijesu mogle biti izvršene u periodu dok je vladar maloljetan. Saglasnost za takav korak dobijen je na Ustavotvornom Odboru. Ristić je pred Velikom narodnom skupštinom kasnije izjavio da je "tijelo Srbijino nemalo naraslo i raskpunjalo se, te mu je potrebna nova ustavna odjeća". Državni savjet, sastavljen od konzervativaca, bio je tijelo koje je predlagalo zakone ustavnog karaktera. Pošto je faktički sva moć bila skoncentrisana u rukama namjesnika, isto je nagnalo savjetnike da popuste pred pritiskom i potpišu ukaz o sazivanju Velike narodne skupštine. Tim postupkom Savjet je isključen iz rasprave o novom ustavu. To što je Ustav donijet preko Skupštine, omogućila je namjesnicima da ga predstave kao "izraz narodne volje". Bilo je to u skladu sa jednom od poznatih Ristićevih deviza: "ništa o narodu, bez naroda". Za razliku od njega, pravnik Nikola Krstić imao je nešto drugačije viđenje:

"Što je urađeno, urađeno je mimo zakonske propise, a to je, tako reći, mirna revolucija. Sad da knez bude protivan svemu što je urađeno, on bi došao u težak položaj. Po formalnim zakonima, pravo bi bilo na strani njegovoj, ali bi se pokazao kao natražnjak i kao protivnik zakonima koji su donijeti s uticajem, kao bajagi, Narodne skupštine. Prema tim zakonima on bi se pojavljivao kao protivnik javnoj slobodi."

Jovan Ristić kao namjesnik (7): Razmatranje budućeg ustavnog uređenja Srbije

Na Velikoj narodnoj skupštini održanoj od 10. do 29. juna 1869. godine u Kragujevcu, i koja je brojala 516 poslanika, donijet je novi Ustav. Kao osnova poslužio je ustavni projekat Radivoja Milojkovića. Zakonodavna vlast bila je podijeljena između kneza i Narodne skupštine. Iako nije dobila pravo zakonodavne inicijative, čime je prevaga pripala knezu, nijedan zakon nije mogao biti "izdat, ukinut, izmijenjen" bez pristanka Skupštine. Činovnici nijesu mogli biti birani za poslanike, čime je onemogućen ulazak inteligencije u narodno predstavništvo. Takođe, na tri birana poslanika knez je imao pravo postaviti jednog svog. Nizak cenzus koji je predviđen za izbor narodnih poslanika omogućio je "prodor masa" u politiku. Postojala je ministarska odgovornost, ali je ona bila samo krivična, ne i politička. Državni savjet je pretrpio najveće izmjene. Njemu je oduzeta zakonodavna vlast, tako da je sveden na rang administrativnog suda. Ustav je zajamčio jednakost pred zakonom kao i ličnu i imovinsku sigurnost.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)