Jovan Ristić kao namjesnik (10): Određivao mjeru i pravac slobodoumnih ideja

Jovan Ristić je izabrao evolutivni pristup, tačnije srednji put "izmjerenog" koračanja ili "slobode s redom". Ne mislimo da se tu radi o "svjesnom krivotvorenju" ideologije svetoandrejskih liberala ili "uzurpacije" naziva liberalizam zarad očuvanja vlasti. Ristić je bio duboko svjestan da u Srbiji sa kraja sedme decenije 19. vijeka tlo nije bilo pripremljeno za potpunu implementaciju liberalnih ili demokratskih ideja za koje su se zalagale pojedine vođe svetoandrejskih liberala. Iako je u Srbiji bilo više od "dvanaest" inteligentnih ljudi, kako je svojevremeno ocijenio knez Mihailo, Ristić je sa pravom smatrao da nije bilo dovoljno društvenih subjekata koji su mogli da ideje svetoandrejaca u potpunosti sprovedu u djelo. Jovan Bošković je Ristićevu ulogu i taj odnos prema liberalizmu svetoandrejaca kasnije vidio na sledeći način:

"Ali kako on nije čovjek burne, plahe naravi, to ni njegov liberalizam nije bio titanske prirode: on nije jurišao na nebo, da poslije odvrati lice od svoga pređašnjeg rada. Njemu je lebdjela pred očim istorijska istina: da je narodu jednom lakše izvojevati slobodu, nego je očuvati i razumno uživati".

Iako je Ristić donošenjem Ustava nastupao kao državnik, a ne kao ideolog, ipak je kao neko ko usmjerava, određuje mjeru i pravac slobodoumnih ideja kroz najvažnije zakonodavne akte, 1868. gotovo neprimjetno postao jedan od vodećih ideologa srbijanskih liberala. Uspio je u jednoj od svojih namjera. Tako što je privlačio liberale, ali ih istovremeno i držao na odgovarajućoj distanci, načinio ih je pasivnim izvršiocima sopstvene politike. Liberali su dijelili odgovornost za politiku vlasti, iako nijesu direktno uticali na najvažnije državne odluke. Svetoandrejci i omladinci su isticali da su Ustav prihvatili kao kompromisno rješenje, ali su mnogi od njih ubrzo došli na neke od Ristićevih ideoloških pozicija. Ako se posmatraju politička strujanja u Srbiji 19. vijeka, nije neuobičajeno da su se pobunjenici i kritičari postepeno pretvarali u "birokrate i konzervativce". To se nije desilo samo liberalima, već kasnije i naprednjacima i radikalima. U postepenom procesu spajanja umjerenih liberala i "velikoliberala" postavljene su osnove na kojima će se kasnije biti obrazovana Liberalna stranka. Kako je Ristić vodio glavnu riječ, imao je mogućnost, prema Alimpiju Vasiljeviću, da "evropeizuje" liberale. Tačnije, da osnovna načela svetondrejaca prilagodi, ne samo društvenim i političkim okolnostima u Srbiji, već i pravcu umjerenih strujanja Evrope tog perioda. To je podrazumijevalo da pojedine stavke "krajnjih elemenata" liberalnog pokreta odbaci kao neadekvatne tadašnjem političkom i društvenom stupnju razvoja Kneževine Srbije. "Sloboda s redom", bilo je još jedno Ristićevo geslo, kojim je on tumačio zadatak Ustava iz 1869. [...]

Jovan Ristić kao namjesnik (9): "Veći liberal od samih liberala"

Donošenje najvišeg pravnog akta jedne države nije značajno samo zbog sređivanja unutrašnjeg stanja. Bio je to izuzetan diplomatski uspjeh koji je znatno osnažio autonomiju Srbije. Prema Ristićevim riječima, garantne sile su Srbiji tada prvi put priznale pravo da se samostalno konstituiše. Samo osam godina prije toga, knez Mihailo zbog spoljnih pritisaka i protivljenja Porte nije bio u prilici da donese ustav, te je morao da potraži alternativna rješenja i nešto drugačiju formu. Ristićeve zasluge u tom smjeru su neupitne. Kako je kasnije pisao, donošenje Namjesničkog ustava diktirala je "neodoljiva potreba zemaljska". Po njegovim riječima, opredjeljenjem za "put ustavnosti" a ne reakcije, država je unutra izašla bez većih potresa nakon ubistva vladara, dok je spolja bila dodatno osnažena.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)