Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (6): Jugoslovenima ostavljeno da samostalno vode vojsku

General Kolins je ponovio stratešku zamisao o držanju Ljubljanskih vrata, da bi se sa njom zadržala veza sa saveznicima i mo-gućnost snabdijevanja ukoliko se izgube neke oblasti od značaja. Tito je, kao i general Popović, primijetio da je "izgleda nastala zabluda o jugoslovenskim na-mjerama koje se tiču odbrane zemlje". On je odbacio mišljenje po kojem će se JA povući u planine i tamo voditi gerilski rat. Kako je Tito istakao, "oni planiraju da se odbrambena linija drži mnogo ispred planinske oblasti i da se sačuva dobar dio ravničarske zemlje". General Kolins je rekao da on nije u zabludi, da je vidio i složio se sa jugoslovenskim odbrambenim planovima, te diplomatski izbjegavši razmatranje ovog problema naglasio da bi "ipak, moglo da dođe do pot-reba za hranom", a da je sjeverna Italija najbolji komunikacijski pravac, a zatim pravac dolinom Vardara od Soluna do Skoplja.

Dr Bojan B. Dimitrijević

 

-(foto: Medija centar ''Odbrana'')

Tito je naglasio da će njegove snage štititi ta dva pravca, a zatim je prešao na neka sporna pitanja iz domena vojne pomoći, ističući da ona nisu fundamentalna i da se mogu riješiti. Problem je bilo ljudstvo koje bi Amerikanci uputili da nadgleda isporuke i korišćenje vojne pomoći. Nekoliko dana ranije, u razgovorima sa ambasadorom Alenom oko ovog problema, a na osnovu nacrta bilateralnog sporazuma koji su Amerikanci dostavili 5. septembra, "maršal je ostao kod stava da je broj od 15 oficira i isto toliko pomoćnog personala prevelik". On je bio za brojnost od 6 do 8 ljudi. Takođe, Tito se nije slagao da se Amerikancima omogući obilaženje jedinica JA, već "dolazi u obzir osmatranje na poligonima". Obilazak jedinica je "za nas politički neprihvatljiv jer bi to dalo kominformovcima povoda da govore o američ-kim bazama", na šta su Amerikanci odgovorili da oni to moraju da čine da bi vidjeli kako se pomoć koristi, ali da ne bi obilazili jedinice mimo dogovora.

Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (5): Zajedničko razmatranje ratnih scenarija

General Kolins je rekao da bi za početak to bilo 30 ljudi, koji su neophodni zbog zakona o pomoći i izvještaja Kongresu. On je insistirao na tome da ne postoji težnja da SAD diktiraju Jugoslovenima kako da vode svoju vojsku, da se miješaju u planove ili aktivnosti, već je samo tražio da se omogući pravilno informisanje o razvoju vojne situacije u Jugoslaviji i njegovom pravilnom informisanju kongresa. Sporno je bilo i zvanje koje bi bilo dodijeljeno toj grupi oficira. General Kolins je tom prilikom saopštio da je za šefa te misije određen general Harmoni, koji je tada bio na službi u Italiji. Poslije diskusije između Tita, Kolinsa, Koče Popovića i ambasadora Alena oko njegovog zvanja, odlučeno je da se za generala uvede zvanje atašea oružanih snaga, tako da dotadašnji atašei američke vojske funkcionišu bez izmjena u nazivima. General Harmoni trebalo je da se bavi samo poslovima MDAP-a i komunikacijom sa svim nadležnim jugoslovenskim vojnim predstavnicima. Zaključna tačka ovih razgovora odnosila se na problem strateške koordinacije između Jugoslovenske armije i Sjevernoatlantskog pakta. "Tito je nagovijestio da u povoljnom trenutku mogu da se održe pregovori koji bi se ticali ovakve koordinacije", na ovo je general Kolins rekao da nema ovlašćenja ni od generala Ajzenhauera niti od SAD, ali je ipak izrazio svoje mišljenje da bi u budućnosti takvi pregovori bili poželjni. Generalna ocjena je bila da nema razilaženja u osnovnim stavovima, te da postizanje saglasnosti o pojedinostima ne bi trebalo da bude problem ako se nastavi sa dotadašnjim tempom pregovora.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)