Običaji i vjerovanja u Crnoj Gori (10): Radostan dolazak, još radosniji povratak

Još od zore zakazanog dana za svadbu i čak od večeri uoči, ako je djevojačka kuća udaljena, vesela družina svatova, sva sastavljena od konjanika, kad se to može, i vodeći sa sobom konja namijenjenog mladoj, pošto su popili čašu vina pri rastanku, napušta kuću zaručnice i, predvođena barjaktarem, pjevajući, poigravajući konje, pucajući iz pušaka, ide u susret sličnoj povorci koju su poslali djevojčini rođaci. U momentu kad su dvije družine na vidiku jedna drugoj, dva barjaktara koji idu naprijed, simuliraju bitku za nekoliko trenutaka, zatim, spuštajući se s konjâ, igraju, ljube se i pucaju iz pištolja. Na kraju svi dolaze ispred nevjestine kuće na čijem pragu nalaze, spremne da ih prime, rođake djevojke, s izuzetkom oca i majke. Đeveri, prilazeći, traže tada majku, obavještavaju je o njihovoj misiji i traže da im bude dozvoljeno da odvedu vjerenicu. Majka mora da se protivi njihovoj namjeri, da stvarno plače, dok, umirena darovima koji su joj ponuđeni, dâ zadnji pristanak. Svatovska povorka ulazi onda u kuću gdje se nalazi otvoren kofer, dar vjerenika i obično kupljen na pazaru na Rijeci Crnojevića, ili u Skadru. Ovaj veliki "baun", ofarban svijetlim bojama je odreden da se u njega stave pokloni gdje svako sebi daje za zadatak da ih donese i koji se sastoje od svake vrste odjevnih predmeta ili čak od kuhinjskog posuđa, namijenjenog da istovremeno bude miraz i pokućstvo mlade supruge. "Za to vrijeme, majka i djevojčini prijatelji su ovu odveli i pobrinuli se da je obuku u odjeću koju su pripremili: košulju od fine svile iz Skadra, sa širokim vezenim rukavima, jaketu od velura pretrpanu zlatom. Na mladinog brata pada zadatak da sa njene glave obori kapu, znak nevinosti, koja je pokrivala njeno djevojačko čelo i koju će, strogi veo buduće supruge, zamijeniti." 

Običaji i vjerovanja u Crnoj Gori (9): Prosidba, vjeridba i ženidba

Medutim, sto je postavljen za svatove; handžari režu pečene ovce snažnim zamasima; kruže vino, kafa i rakija; i dok pred vratima kuće koja odjekuje, u kolu igrača odjekuju krici i pucnji puške kremenjače, vesele zdravice pozdravljaju mladu, spremnu za odlazak. Trenutak je za nju zaista došao da definitivno napusti roditeljsku kuću; pognute glave i potpuno pokrivena svojim velom, ona prelazi prag, praćena rođacima i porodičnim prijateljima, no, ovi zadnji će je brzo napustiti da bi se vratili svojoj kući, predajući je svatovima njenog muža, među kojima je evo, potpuno napuštena.

Ako je dolazak bio radostan, još je radosniji povratak. U svakom selu kroz koje svatovi prolaze, čuju se samo uzvici "živjeli", pucnji iz pušaka i prolivanje pića koje nude prijatelji što su pritrčali, s bocom u ruci, da bi ih svečano dočekali na njihovom prolazu. Kad stigne u mužev kraj, svadbena povorka ne ide njegovoj kući već direktno u crkvu. Muž tamo takođe stiže, ali tajno, i on će, isto tako, otuda izaći nakon ceremonije koja se vrši i prema komplikovanom pravoslavnom obredu.

Praćena sa desne i sa lijeve strane djeverima i praćena bučnim svatovima, mlada supruga stiže u kuću gdje će započeti novi život. Na pragu ove, ona primjećuje starješinu koji joj dolazi u susret, noseći u rukama malo dijete koje nudi da ga ona pomiluje; simbolična ceremonija i srećni predznak materinskih zadataka koje će ona uskoro da ispuni. Red je na njenu svekrvu da joj zatim ponudi jabuku koju ona mora, koliko je to moguće, da baci preko šljemena kuće; ako to ne uspije, to je loš predznak.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)