Razvedravanje duše

Piše: Krsto J. Pejović

Ako je tako ne poimamo snosićemo posledice. Ludvig Born je svojevremeno zapisao da kad bi priroda imala toliko zakona koliko ima država, njom ni sam Bog ne bi znao vladati. Izazov koji nam nudi tehnologija 21. vijeka stavlja nas na iskušenje koje ne može prenebregnuti istinsko svojstvo ljudske duše – prijateljstvo kao pričešće koje stvara vezu među ljudima. Prijateljstvo kao vrijednost smisao je hrišćanske inteligencije. Stoga prema tehnološkoj inteligenciji moramo imati stav kao prema "skidanju bijede s vrata", a IV industrijsku revoluciju prihvatiti kao "prevazilaženje besmisla".

Krsto J. Pejović

-KRSTO PEJOVIĆ FOTO BUDO SIMONOVIĆ

Arhitekte nove tehnologije produkuju mržnju prema pravoslavlju, koje ima kritičan stav prema vještačkoj inteligenciji. Pravoslavna pobožnost nalaže da ljudi kao moralne ličnosti djeluju u pravcu pravednih, i to je osnovna moralna osobenost. Čovjek blagorodne duše i radosti shvata da je crkva "dom Očeva i sabor svete djece Božje". Zato, ostajemo "u savezu i ljubavi Duha svetoga", to kaže i Sveto pismo, naš "udžbenik pobožnosti". Prekor se malo koga tiče, posebno ne zatočenika nove tehnologije, a posebno se ne smije zaboraviti da je Krst tvrđava i put spasenja vjere pravoslavne. Dobro i zlo potiču od pojedinaca. Čovjek dobre duše zna samo za govor dobra, milostivi čovjek čini dobra drugima, sebi i prirodi. Ovo vrijeme, nažalost, nepobitno dokazuje da se može kupiti laž, ali ne i istina. Bez molitve se ne može živjeti, malo je iskrenog pokajanja i otuda se moramo moliti čvrstom vjerom. Sveci Božji su živi i oni su naši zaštitnici od zla i svake muke. Jedino oni predskazuju budućnost. Svaki milostivi čovjek čini dobra prirodi, svojoj duši. Oni koji su skloni svakom zlu i poroku su otrov društva, a samim tim i prirode. Istina se nalazi u crkvi, ona je tvrđava i bitno je da sreću tražimo u zemaljskim dobrima jer od svake strane zla nadiru i samoća prosječnog čovjeka je evidentna. Moćnici žude za "negativnom srećom" i profitom koji običnom čovjeku donosi bijedu, muku i patnju.

Zimovnik Sv. Petra Cetinjskog između nebrige i zaborava

Vlasnici profita su bez mjere, i ne znaju za moral, a moralna djelatnost ne biva i ne opstaje bez prirode. S obzirom na to da se dobra poznaju po samoj prirodi, čovjek mora imati "za cilj razvijanje savršenstva". Izgradnja opšte kulture označava moralnu sadržinu časnog čovjeka, a svaki pojedinac ima dužnost moralnog života po hrišćanskoj etici i vrijednosti svetosavlja. Kulturni napredak nije ono što nam nudi tehnologija, sa mobilnom tehnikom čovjek gubi svoj karakter, svoju adresu... Gubi moral, dobre običaje i upravo duša je ta koja ga jedino spasava. Tehnologija pokušava ubiti svako dobro koje čovjek kao dužnost vrši prema Bogu. Sažaljenja skoro i da nema. Čovjeka nagriza korozija koja uništava razumnost. Tehnologija je nažalost dovela čak i do otuđenosti unutrašnje slobode toliko da čovjek ne posjeduje svoj sud, svoje uvjerenje, svoje JA. Sa kanonske i moralne strane stiče se utisak da je tehnologija našem umu prepreka ka moralu, dobru i karakteru. Moralni zakoni iz svetosavlja zahtijevaju da naša duša bude čista, "da imamo obraz Božji". Ne bježimo od ispovijesti koja je "pečat na diplomi pokajanja". Spasenje duše i prirode je glavni smisao čovekovog djelovanja.

(Autor je publicista)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"