Sukob Jugoslavije sa Informbiroom i zaokret Rumunije (3): Bjekstvo i pogibija generala Arsa Jovanovića

Rukovodstvo FNRJ Georgiju Dež nije vidio kao trockiste, ali je smatrao da se treba suočiti sa određenim greškama. Položaj Rumunije je bio takav da joj u prilog nije išao sukob jugoslovenske i boljševičke partije. Smatrao je da bi najbolje rješenje bilo iznošenje problema pred Informbiro i razgovor sa ostalim partijama. Jugoslovensko odbijanje je vidio kao još jednu grešku. Po njegovom mišljenju nesporazum je trebalo što prije riješiti kako kapitalistički svijet ne bi mogao da ga iskoristi za svoje interese. Kao rješenje vidio je sastanak delegacije KPJ predvođene Titom sa delegacijom sovjetske partije.

Iako je Georgiju Dež u početku imao rezerve prema sovjetskom stavu, prihvatio ga je kako bi osigurao podršku SSSR-a u borbi za vlast unutar RRP. Tako su rumunski komunisti, kao i predstavnici ostalih partija podržali optužbe koje su uokvirene u Rezoluciji Informbiroa, odnosno "O stanju u KPJ", donijetoj 28. juna, posljednjeg dana zasijedanja. U Rezoluciji, koja je u suštini sadržala optužbe iznijete u pomenutim pismima, KPJ je definisana kao "sitnoburžoaska organizacija koja je izdala interese međunarodnog proleterijata i koja vodi antisovjetsku politiku". Zbog napuštanja marksizma-lenjinizma i usvajanja nacionalističkih ideja, KPJ je izbačena iz Informbiroa, a sjedište preseljeno u Bukurešt. U rezoluciji se takođe navodi da će nacionalistička politika dovesti do pretvaranja Jugoslavije u koloniju imperijalističkih sila. Poziv na kraju dokumenta, upućen "zdravim snagama u KPJ", da smijene rukovodstvo na čelu sa Titom i postave novo koje će biti internacionalistički nastrojeno i vjerno Moskvi ipak nije urodio plodom. Rezolucija Informbiroa, koja je donijeta bez okrivljene strane, u suštini je tražila unutrašnji prevrat u Jugoslaviji. Očekujući takav rasplet na sastanku Informbiroa, Tito je odbio da učestvuje, smatrajući da argumentima ništa ne može da postigne i plašeći se mogućnosti da se iz Bukurešta i ne vrati. Njemu su Staljinovi metodi bili dobro poznati.

Sukob Jugoslavije sa Informbiroom i zaokret Rumunije (2): Tražili uklanjanje Tita sa vlasti

Peti kongres KPJ, održan od 21. do 28. jula 1948. godine, pokazao je apsolutno jedinstvo partije i povjerenje u rukovodstvo na čelu sa Titom. Svi ostali koji su bili naklonjeni Staljinu bili su smijenjeni sa funkcija, uhapšeni ili poslati na Goli otok od 1949. godine. Proces obračuna počeo je upravo smjenjivanjem i kasnijim hapšenjem Sretena Žujovića i Andrije Hebranga na Petom kongresu. Prvi incident koji je izazvao veći potres sa ibeovcima dogodio se 11. avgusta 1948. Taj incident bio je vezan upravo za jugoslovenskog istočnog susjeda. Trojica visokih oficira poslije neuspješnog puča su pokušala da prebjegnu u Rumuniju. Najpoznatiji među njima bio je general Arso Jovanović, načelnik Titovog vrhovnog štaba, a druga dvojica Branko Petričević i Vlado Dapčević. Jugoslovenski graničari su u blizini Vršca ubili generala Jovanovića, a ostala dvojica su bili uhapšeni i kasnije poslati na Goli otok.

Komunističke partije u okruženju su ovaj sukob iskoristile za obračun sa svim neprijateljskim elementima u svojim zemljama. Za hapšenje je bilo dovoljno nekog optužiti da je titoista i agent Zapada. U većini satelita su 1949–1950. godine održani brojni inscenirani sudski procesi na kojima su bili osuđeni visoko pozicionirani članovi partija.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)