Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (10): Bujice pogrdnih riječi bivših saveznika

U daljim paragrafima, dvije vlade su izrazile saglasnost da će se savjetovati o svim modalitetima za sprovođenje ovog sporazuma, zatim da odredbe sporazuma mogu da budu preispitane ili izmijenjene na osnovu novog dogovora dviju vlada, odnosno da će sporazum biti registrovan kod generalnog sekretara UN. 

U skladu sa petim članom Sporazuma o vojnoj pomoći, Vlada FNRJ dala je12. novembra saglasnost da primi izvjestan broj osoblja vlade SAD i da mu pruži olakšice za osmatranje odvijanja procesa pomoći, uz stalno insistiranje da broj tog osoblja bude što manji. Jugoslavenska strana je ispoljavala veliku rezervu prema ovoj obavezi, pravdajući se lošim iskustvima iz perioda tijesne saradnje sa Sovjetima. Zato su smatrali da se kontrola prijema i upotrebe sredstava kroz MDAP može sprovesti kroz ojačani tim oko već postojećeg vojnog atašea. Međutim, Amerikanci nijesu mogli da prihvate ovakvo odbijanje Jugoslovena, jer su u svim drugim zemljama koje su primale pomoć kroz MDAP postojale ovakve misije. Poslije natezanja, Amerikanci su predložili da po brojnosti to bude samo trećina od predviđenog broja misije, što je Tito prihvatio, namećući svoj uslov da se u dogovoru ne pominju funkcije i sastav misije. Jugosloveni nikako nijesu htjeli da prihvate klauzule koje su im nametale mehanizme kontrole nad upotrebom pomoći na terenu. [...]

Pristupanje Jugoslavije programu američke vojne pomoći (9): Jugoslavija nije žrtvovala svoju nezavisnost

U komentarima potpisivanja ovog sporazuma agencija AFP je isticala da nije određena ukupna suma, da nijesu objavljene nikakve pojedinosti o vojnim po-trebama Jugoslavije, kao i da će to biti predmet direktnih razgovora dva general-štaba. Interesantno je viđenje francuske komunističke štampe (Imanite), koja je istakla da "po odredbama ovog sporazuma Tito zvanično postaje američki sau-česnik u pripremanju antisovjetskog rata". Zbog potpisivanja sporazuma o prijemu američke vojne pomoći, satelitska štampa je obasula Jugoslavensku armiju i njene rukovodioce bujicom pogrdnih riječi.[…]

Proslava Dana Jugoslovenske armije 1951. godine pokazala je rast njenog ugleda u svijetu i pored talasa kritika od bivših saveznika. Na prijemu u Njujorku, koji je organizovao ataše pukovnik Bulović, gost je pored ostalih vojno-diplo-matskih zvaničnika, bio i načelnik Zajedničkog generalštaba SAD, general Omar Bredli, ministar odbrane Frank Pejs i drugi.

Sporazum o vojnoj pomoći ratifikovan je odlukom Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ, 9. februara 1952. godine. Politički smisao ovog sporazuma bio je otpor vojnom pritisku i razbijanje blokade sa Istoka. Sporazum je zasnovan na principima povelje OUN. Predviđena je vojna pomoć od strane SAD u vrijedno-sti od 746,5 miliona dolara, po tadašnjim kataloškim vrijednostima, mada jugo-slovenski vojni zvaničnici, sve do 1954. godine, nijesu znali ni visinu sredstava pomoći niti cijene pojedinih sredstava koja su isporučivana. Tehničke konferencije dale su objašnjenja po ukupnim listama, pa su sačinjeni orijentacioni usaglašeni programi pomoći za 1951, 1952 i 1953. godinu. Naoružanje i oprema iz tih prvih programa bili su namijenjeni kao dopuna naoružanju JNA. Kasniji programi imali su namjenu da kompletiraju i preoružaju određene sastave JNA. Već je na pre-lazu iz 1951. u 1952. godinu bilo očigledno da će vojna pomoć, po značaju ali i po dotadašnjim vrijednostima, premašivati ekonomsku pomoć sa Zapada.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)