Usložnjavanje političkih prilika u Bosni i Hercegovini (8): Ubistvo i ranjavanje zbog zara i feredže

Humina najava otpora izvršenja Zakona, ali i nagoviještena primjena represije od strane vlasti, dobili su u jesen 1950. praktičnu potvrdu na terenu. Izvještaj instruktorske grupe CK KPJ, sačinjen krajem 1950, kazuje da je protivljenje Zakonu bilo prilično snažno u srezovima Tuzlanske oblasti. Uhapšeno je ili kažnjeno preko 100 lica. Od toga je u Bratunačkom srezu slobode lišeno 50 žena, u Dobojskom 32, dok je 37 kažnjeno u Tuzlanskom. Na pojedinim propagandnim konferencijama odnosi su bili zaoštreni do mjere da je predsjednik SNO Tuzla bio prinuđen da "vadi revolver".

docent dr Draženko Đurović

privatna arhiva

Oštrina reakcije muslimana sjeveroistočne Bosne ugrožavala je opštu bezbjednost i političku stabilnost. Prema istom dokumentu, od strane nadležnih organa otkrivena je "organizacija koja je pripremala oružanu akciju povodom Zakona o skidanju zara i feredže". Zbog navedenog "antidržavnog plana", od 12 uhapšenih osuđeno je 10 "zavjerenika". Otpor se u Tuzlanskoj oblasti manifestovao čak i smrtnim ishodom. Naime, član Partije iz sreza Lukavac je nakon propagandne konferencije ubio drugog komunistu i ranio njegovog oca, jer su se zalagali za skidanje zara i feredže. Instruktori CK KPJ su "jak otpor" Zakonu u ovom kraju Bosne i Hercegovine objasnili stereotipnom frazom da je "neprijatelj uspio da na tom pitanju mobiliše zaostale mase".

Propaganda za skidanje zara i feredže je u srezovima Sarajevske oblasti imala polovičan uspjeh. U jednom broju mjesnih narodnih odbora pitanje oko nošenja ovih odjevnih predmeta riješeno je sa "prvim danima agitacije i stupanja Zakona na snagu", dok su se u drugim muslimanke protivile mjeri. U Rogatičkom srezu je bilo primjera agresivnog otpora. U selu Sočice muslimanka je verbalno napala sekretara Sreskog komiteta i uputila, kako je zabilježeno, oštre prijetnje: "Ko smije neka dođe u naše selo da održi konferenciju po pitanju skidanja zara, neće iznijeti glavu." Generalno, raspoloživi dokumenti govore da se veliki broj žena u Sarajevskoj oblasti nije odricao zara i feredže, uglavnom pod uticajem muževa, dok su nošnju većinom odbacivale supruge članova Partije iz sreskih centara.

Usložnjavanje političkih prilika u Bosni i Hercegovini (7): Zakonska zabrana nošenja zara i feredže

Netačno bi, međutim, bilo zaključiti da je neprihvatanju Zakona isključivo bilo sklono antikomunistički nastrojeno muslimansko stanovništvo. Odbacivanje ove islamske ženske nošnje teško su prihvatali i pojedini muslimani komunisti, što pokazuje navedeni tragičan ishod propagandne konferencije u srezu Lukavac. Osim toga, zara i feredže su se u Sarajevskoj oblasti teško odricali i najbliži ženski članovi porodica muslimana pripadnika UDB-e, Narodne milicije i članova Partije. Zbog toga je vođstvo partijske organizacije opunomoćstva UDB-e u Sarajevu, početkom oktobra 1950. godine, od oficira tražilo da uz pomoć partijskih rukovodilaca oko sastavljanja teksta "ponovo" pišu svojim majkama i sestrama kako među njima ne bi bilo "ni jednog slučaja" da Zakon bude usvojen, a da "njihove familije nisu skinule zar".[...] Međutim, jedan broj komunista, među kojima i sekretari mjesnih partijskih organizacija, nisu željeli ili nisu mogli izvršiti dovoljno jak uticaj na svoje supruge, što u oba moguća slučaja govori o snazi otpora i neslaganja sa ovim mjerom revolucionarne vlasti. Jedni su javno govorili da svojim ženama "ne mogu narediti", niti "mogu zabraniti" nošenje zara i feredže. Neizvršavanje direktiva nadređenih rukovodstava naročito je bila izražena među mlađim komunistima, posebno u partijskim organizacijama Goražda, Rogatice, Visokog, Kiseljaka i Bugojna.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)